K'o kroz smog se sjećam…
Počelo je tako što smo se bavili svojim poslom i odlučili da sa strane, u zajedničku kasu ostavimo dio zarade za zajedničke radove u mjesnoj zajednici, tj. komunalne radove u komuni, (opštini štobisereklo iliti res communitatis), a i za infrastrukturu koja povezuje opštine i mjesne zajednice, tj. za javne radove (res publica), za ceste, puteve, policiju, da bi trgovina glatko išla, da bi sirovina lakše došla, da bi proizvodnja i pazar bili veći…
To što smo izdvajali, to se zvao porez. Dogovorili smo ga za svoj interes i u svoju korist. Zajednički interes i zajedničku korist.
Mi smo vodili svoj posao, a država je vodila javne poslove i javne radove. Država, iliti Res publica iliti republika je zapravo tijelo ljudi koje smo odredili da vodi te poslove i radove, dali im naknadu za to jer su zapostavljali svoje privatne biznise.
A onda su oni državu pretvorili u firmu. Država je počela da ulaže novac iz zajedničke kase u svoj sopstveni biznis. Počela da monopolizira određenu proizvodnju, trgovinu, počela da se petlja u naš posao i, što je najgore, da nam postaje konkurencija.
Zašto bi iko pri zdravoj pameti finansirao svoju konkurenciju?
Tim više što ima sve odlike privatne firme…
