POLITIČKA FANTASTIKA

The GRAD

Iliti: “Lost in translation”

Opet se radi o prevođenju. Dakle ne radi se o nekom gradu, ovom ili onom, ovdje ili ondje… Radi se o the gradu, tj. gradu kao ideji, tj. idejnom gradu.

To je nešto kao one tri stolice Joseph Kosuth-a: ima stolica kao ideja; ima prava, konkretna stolica, a ima i dokument stolice: reprezentacija te iste stolice, fotografija npr…

Tako je i sa gradom.

Grad postoji samo kao ideja. Njegova reprezentacija: dokumentacija, fotografija, slike, skice, nacrti, sve je to bliže ideji grada nego sam grad.

Grad po sebi je obično selo. Ledina sa nekim zgradama.

Ono što grad čini gradom su značenja, mentalna projekcija, svijest o gradu – ideja grada.

Šta to znači?

To znači da kada se izgubi ta ideja – nema više grada.

Džaba gradu grad.

Grad postane ledina. Selo. Selendra kao i svaka druga.

Idejni grad je jedini koji jeste grad. On postoji kao razumijevanje grada. Kao razumijevanje mreže njegovih ulica, značenja, memorije, dubine, istorije, duše, duha: grada kao uma sa spletom nervnih ćelija.

Idejni u prijevodu hoće reći: idealni.

Ideal na engleskom znači idejni. Mi to grubo prevodimo sa idealni misleći da je to nešto drugo od idejni. I po nekoj malograđanskoj inerciji uvijek u glavi posegnemo za kategorijom nedostižnog ideala.

Uvijek to mediokritetski romantično i posve nepotrebno: nedostižno.

Idealno ili idejno je daleko bliže i dostižnije od materijalnog. Dovoljno je razumijevati ga, poznavati ga, osjećati tu ideju, imati tu viziju. Svaki ideal, tj. ideja, tj. idejna stvar ili pojava nedostižna je onima koji nemaju kontakta sa svijetom ideja, sa vizijom. Oni neka onda govore u svoje ime i prestanu pisati knjige i riječnike. Nekome je idejno mnogo bliže od stvarnog. Naročito umjetniku. (O čemu zapravo konceptualni umjetnik Joseph Kosuth uglavnom i govori kada govori o konceptualnoj umjetnosti.)

 

Idejni ili nebeski grad

Kada kažemo grad, postoji samo jedan grad, a to je njegova ideja, tj. ideja grada.

(Grad ne postoji – mi smo ga napravili!)

Svi mi sanjamo manje-više istu ideju grada. U suštini sanjamo i zamišljamo isti grad. To je grad iz svijeta ideja. Zato se i kaže nebeski jer nije materijalni, zemaljski, terenski.

Taj nebeski grad, kao i sve što se idejnog svijeta tiče, ima mnogo neprijatelja ovdje na Zemlji. Onih koji negoduju jer ne razumiju. Smatraju ga nekom fantazmom, nekim duhom, baukom kojeg treba istjerati iz grada i od grada napraviti jednu običnu domaću ledinu, jedno selo, naselje koje je razumljivo, pojmljivo, lakše za živjeti i procesirati jednom običnom seljaku kako bi se u njemu udomaćio. (To je ono poznato sufijsko: idiot u velikom gradu.) 

Mnogi su pisali protiv grada u jedu i bijesu. I psihijatar sa brda i advokat iz ravnice. Činili su to samo zato što ga nisu razumijevali.

A zašto ideš u grad?

Zato što je grad kao ideja, kao ideal – plodno tlo za tvoje snove. U gradu, u metropoli se snovi razvijaju, znanje, um, umijeće, brže i bolje jer u njemu um, tj. duh postaje likvidan.

To je tako.

Pa zašto onda čupaš iz korijena svoje snove? Zato što si prestao vjerovati u njih?

Zašto čupaš snove drugih?

Zato što si nanjušio svoje ili tuđe selo u gradu i optužio ga da se lažno predstavlja i preoblači u nešto što nije?

Da li zato proganjaš duh kosmopolitizma iz grada? Jer vidiš: duh i ideja grada su jedno isto sa duhom i idejom kosmopolitizma zato što postoji samo jedna ideja grada i samo jedan kosmopolitizam. Naime, građani jednog istog svijeta.

U tom gradu svaki stranac je kod kuće jer on je gost samo partikularizmu. Partikularista partikularisti je tuđ, kao i samom gradu. Zato svaki od njih nastoji osvojiti grad za sebe, podrediti ga sebi, učiniti ga svojom prćijom.

Ti koji misliš da si svoj na svome, uzalud pokazuješ na svoje korijene u ovoj zemlji ako ideju nisi u stanju pojmiti nebeskog grada – idejnog grada. Ti nikada nećeš ni postati građanin kosmosa niti ćeš ikada htjeti priznati, shvatiti i prihvatiti da mi to već jesmo.

Veća je to bitka nego što se čini. I događa sa u svim gradovima svijeta.

Jer svi gradovi svijeta su zapravo jedan – kosmopolis.

 

 

E ovo sad što sam napisao ima ko može pojmiti kao da mu iz duše čitam pa sve ovo rezonuje zato što u njemu rezonira.

A ima i ko ima preča posla…

 

Advertisements