Advertisements

Država u državi i Dan RS-a

Nije pitanje ko je država u državi već je pitanje ima li države u državi.

Ja kažem da je nema.

Nema je ni kada je smog u pitanju da reguliše zagađivače i saobraćaj, nema je ni kada ceste treba čistiti, nema je ni kada su djeca u pitanju,, tj. silovanja i ubistva po školama, dječijim terenima, trovanje po obdaništima, nema je ni kada se radi o kamenovanju premijera susjedne države da pronađe krivce, nema je ni kada su poplave u pitanju, nema je da stane na put korupciji i kriminalu, da rehabilituje željeznicu i reguliše naftni terminal, da spriječi pljačke kako državne tako i privatne imovine, sitne krađe, ulično nasilje, nema je kada treba običnom građaninu, nema je da zaštiti običnog građanina od zlikovaca, zločinaca, kriminalaca, prevaranata, šljama, mikrokreditnih predatora, itd…

Ima je samo kada se državnici prepucavaju, a to je obično onda kada nas jedne na druge napuckavaju.

 

Pitaju me zašto šutim povodom Dana Republike Srpske koji je Ustavni sud proglasio neustavnim, a on se opet proslavlja. Šta bih to ja trebao reći? Na čijoj bi strani trebao biti?

Ja sam privatni građanin i privatnik, a država u ovakvom pesudo-feudalnom obliku u kojemu je sada, na svim svojim nivoima predstavlja jednu nezdravu i nefer konkurenciju mom privatnom biznisu i građanskom interesu.

Ima ko je rekao svoje i ko treba da glumi i provodi vlast za onoliku platu i ja lično ne namjeravam prstom da mrdnem za nešto za što su drugi odlično plaćeni, pa i preplaćeni (jer da su “podplaćeni” ne smijemo reći). Za tolike pare ne može se samo glumiti vlast u kancelarijama već se moraju zasukati rukavi, navući čizme kaljače i provoditi vlast na terenu. A ako to niko u državi nije sposoban, onda u državi nema države i to jednom treba prihvatiti kao činjenicu da znamo na čemu smo i da se ne igramo mama i tata i kojekakvih tatamata.

Ja lično ne namjeravam da izigravam nikome policajca o svom trošku, da lajem na zvijezde, da me neko huška, napuckava, neko ko bi svoju platu za taj posao trebao konačno i zaraditi. Ja mogu samo u svom sekularnom,  građanskom, Četvrtom entitetu formirati svoju miliciju, svoju Privatnu partiju, uvesti svoj red, proglasiti svoju Privatnu republiku, proglasiti se monarhom (pošto ionako sve republike “u nas” nose kraljevske insignije ili porodične grbove) donijeti svoje zakone i slaviti svoje praznike kao svi drugi banovi, begovi, hercegi i njihovi konstitutivni narodi u svojim “etnitetima”.

Mene, stoga, ova situacija ohrabruje i otvara prozor mogućnosti jer ako u državi ne postoji niko ko može nešto bilo kome da zabrani, ako ni Ustavni sud ne može nešto što je proglasio neustavnim zabraniti i spriječiti onda ni nama Strato-separatistima država, Ustav i Ustavni sud ne mogu zabraniti i spriječiti nas da formiramo svoj sekularni, građanski Četvrti entitet, niti nam to može zabraniti bilo koji entitet jer svaki separatizam ima svoj podseparatizam, a u ovom slučaju svi njihovi separatizmi, aparthejdi i segregacije imaju jedan zajednički sekularni i građanski nad-separatizam, tj. Strato-separatizam. Sve što država i Ustavni sud ne mogu nametnuti jednom entitetu, ne mogu, dakle, nametnuti niti jednom, pa ni Četvrtom entitetu.

Mi znamo da ni naša eventualna odluka o proglašenju Privatne građanske republike Četvrtog entiteta neće biti ustavna jer će i ovaj entitet, i ova Privatna (građanska) republika (Republika privatnih građana), morati biti proglašeni jednostrano i bez predstavnika konstitutivnih naroda, kao ni  “ostalih”, jer tako koncipiran jedan i jedinstven “narod” u smislu građanstva koje ne priznaje konstitutivne narode niti prava kolektiviteta već priznaje samo privatne građane i individualna prava nije po Jim Crow ustavu BiH.

 

To su Strato-separatisti naučili u ovoj lekciji.

4entitet3d

 

 

Advertisements
%d bloggers like this: