POLITIČKA FANTASTIKA RAZMIŠLJANJA

Profit

Profit je zarada, korist, dobit. Međutim zarada se takođe može na engleskom reći “earnings” što ima malo drugačije značenje. Hoće reć’: nešto si zavrijedio. Bio vrijedan pa zavrijedio. Pošteno radio pa zaradio.

Profit je vremenom postao nešto više od motiva i interesa. Postao je filozofija života, ili bolje i prikladnije rečeno: ideologija. Ideologija profita se ne naziva “profitizmom” već “profiterstvom”.

Jedan prosječan “ideolog kapitalizma” ne mora automatski biti ideolog profita i profiterstva. Može biti neko posve častan i pošten, iskrenih namjera. Međutim samim tim što vjeruje da je profit jedina suština i temelj kapitalizma pravi veliku grešku kao i mnogi koji ne razlučuju smisao kapitalizma od surog profita.

Naime, profit je jednako tako bio suština i temelj i feudalizma. Da ne govorimo o robovlasničkom sistemu. Pa niko nije tolike ljude okovao u lance zato što mu je to bio ćejf, k'o biva voli da se iživljava, zabavlja ga da gleda ljude kako se pate, oraspoloži ga to, u najmanju ruku. Ma jok! Ne griješi duše. Nije ni robovlasnik toliki monstrum. To je on, jadan, radio što je mor'o. Radi profita. Da ostvari profit na surovom tržištu. Nije ni njemu lako.

Prosječan “ideolog kapitalizma” voli da misli da su “neprijatelji kapitalizma” ‘nako, ideološki, slijepo, fanatično i iracionalno – protiv profita.

Ama nije niko protiv profita. Ko je rekao da je neko protiv profita? Otkud to? Nemoj ti mene svojom ideologijom utjerivat’ u moju ideologiju koja je tvoja teza k'o biva moje ideologije. Pusti ti meni da ja sam svoju ideologiju deveram i dekonstruišem tvoju.

Kao prvo, tvrdeći tako nešto, “ideolozi kapitalizma” su prigrabili profit sebi ne samo u materijalnom već i u ideološkom smislu. Znači oni su na strani profita što znači da je sav profit njihov. Čuj to?! Zato mi, kao nevaljali neprijatelji profita – ni nemamo pravo na profit, čak ni na riječ profit. Oni imaju kopirajt, autorska prava na profit. Lijepo su oni to razlučili, ideološki, kao inkvizicija, na dobro i zlo, na pravovjerne i heretike, po srednjovjekovnom vremenu.

Pa ko je lud da bude protiv profita?!!?

Ko je lud da bude protiv zarade? I to: ‘nako?

Svi smo mi za profit. Svi bi mi da zaradimo, da imamo neku dobit, neku korist od našeg rada.

Mi, bolan, hoćemo profit! Mi hoćemo da zaradimo, da profitiramo, da ostvario dobit! Ali nam ne daju. Ne daju dušmani. Vlastela ne da seljaku da zaradi i uživa u plodovima rada. Odra nametima.

Nikako nam se ne da da zaradimo para. Ne da – pa ne da. A mi radimo. Jašta radimo već radimo – satrasmo se radeći. 

Mi hoćemo profit za sviju, a ne samo da neki profitiraju. Mi volimo profit. Mi se za profit  molimo. Kažemo: “profit naš svagdašnji ostvari nam i danas”.

Mi nećemo profita preko pogače, već onoliko oliko nas sljeduje. Znači nismo mi ideološki protiv profita. Mi smo protiv profitera.

Mi jesmo za demokratiju, ali nam se nešto ta riječ ogadila.  Sama riječ “demokratija” postala je sinonim za “profit”. Biće da je to zato što su je “ideolozi kapitalizma” upakovali u ideološki paket zajedno sa kapitalizmom. Ili će prije biti zato što kada čujemo riječ “profit” mi nikada ne pomislimo da smo mi nešto profitirali, već automatski pomislimo kako nas neko guli. Tako su nas navikli i istrenirali u tranziciji. Isto kao što kada čujemo riječ “demokratija” odmah pritisnemo dupe uza zid, jer smo nekako navikli i naučili da to sve u paketu ide: i da te gule i da te… da izvineš… gu*e.

Neki to nazivaju “brutalnim kapitalizmom” a ja zapravo tvrdim da se radi o običnom ratnom profiterstvu koje je nastavljeno u mirnodopskim uslovima pod neonskom reklamom tranzicije.

Kako?

Pa evo, hajde da vidimo po čemu se profiterstvo u miru razlikuje od ratnog profiterstva i po čemu mu je slično?

 

Slijedi: Profiterska ekonomija i diktatura profiterstva

 

 

 

Advertisements

One Reply to “Profit

Comments are closed.