Advertisements

Psi lutalice

Možda je jedino rješenje za pse lutalice to da im se da pravo glasa.

Kada bi pseća populacija mogla glasati, tj. kada bi psi postali glasači, ne samo da bi ih konačno zbrinuli, ne samo da bi im se našlo posla u javnim preduzećima nego bi im i direktorske pozicije ponudili! I mjesta u upravnim odborima! Samo da glasaju za određenu stranku.

Krenulo bi se u trku za osvajanje psećih srdaca i glasova.

Nije isključeno ni to da bi se formirala neka komora nekakvih partijskih klero-veterinara koji bi ih možda sunetili i krstili, u zavisnosti od, u ovom slučaju partijske pripadnosti (da ne kažem etničke, ili vjerske, jer se ipak radi o psima), čisto da se zadovolji forma i upotpuni nekakav identitet i različitost od drugih pasa, a i ravnopravnost sa ljudskim članovima partije, otkud znamo…

Sve može.

Ovo je zemlja mogućnosti.

 

Reagujem na ono što se desilo Neki preksinoć. Piše Nermin Tulić na svom Facebook profilu:

“sinoć oko 1 sat poslije ponoći u parku preko puta predsjedništva izleti čopor pasa i režeči i lajući krenuše na suprugu mi i mene.spasismo se tako što ja zalajah jače i glasnije od njih.valjda ih to iznenanadi i prepade pa pobjegoše.ne pišem ovo da bih se hvalio,a bio sam i prošo od straha,nego da uputim poruku svim nivoima vlasti u Sarajevu,od kantonalnih preko općinskih do gradskih: J*BO VAM PAS MATER KAD NE MOŽETE RIJEŠITI PROBLEM PASA LUTALICA U SARAJEVU!”

I ja to pročitam petnaest minuta nakon što je isti čopor pred istim predsjedništvom napao  jednu djevojku. Spasila se kamenicama i otvorili joj iz predsjedništva da uleti.

 

Šta reći?

Prolajali smo!

Prolajali od muke.

Pa ko velim, ako smo mi mogli prolajat’, možda će i psi proglasat.

 

Nikad se ne zna.

 

 

Advertisements
%d bloggers like this: