Advertisements

Sekularna građanska država ili fašizam?

Pročitaj prethodni tekst Hidžab ili VSTV? – pitanje je sad!

Ili Za šešir – a protiv fesa!

 

Mnogi ovih dana pretjeruju, paranoišu i interpretiraju odluku Visokog sudskog vijeća i tužilaštva BiH ni manje – ni više nego kao fašizam. Svako voli da se gađa tim terminom, pa čak i sami fašisti.

Moguće je na svim stranama pokrenuti čitavu lavinu i odron ogorčenja, pretjerivanja i upiranja prstom u takve odluke ili nečijeg prava slobode mišljenja kao u znakove nekakvog fašizma, iživljavanja, nekakve opresije, mržnje, ugnjetavanja (dok se istovremeno komotno, bez pitanja i priče zadužujemo milijardicu kod MMF-a), ali red bi bio znati šta je zapravo fašizam, čisto da ne vrijeđamo fašiste svojom površnošću i neznanjem u afektu.

Poznato je da je Musolini prezirao srednju građansku klasu tj. buržoaziju te ju je zbog njenih ideja o sekularnoj republici i slobodnom građanskom društvu smatrao ideološkim i klasnim neprijateljem. Poznato je i to da se Nacizam između ostalog bazirao i na sloganu o “jednom Bogu -jednoj vjeri – jednom narodu”. Tako da daleko više brine sve prisutniji i raspojasaniji islamofašizam koji dijeli obje pomenute karakteristike i koji kao da preko ljudskih i građanskih prava nastoji ući u sekularno pravosuđe i uspostaviti šerijatsku državu “na mala vrata” – neko bi mogao isparanoisati, neki “islamofob” očigledno.

Draže mi je držati na piku i napadati takve “islamofobe” nego i pomisliti da bi to zaista mogao biti neki plan i program, da zaista postoje nekakve organizacije koje se ozbiljno bave takvim zamislima.

Pa naravno da niko ne želi uspostaviti nekakvu “islamsku vlast” o kojoj smo čitali u kojekakvim “islamskim deklaracijama”. Niti nekakvu “pravoslavnu republiku”. Ili nekakav “katolički entitet”… Otkud nam takve ideje uopšte? Gdje ih to vidimo?

Radi se o običnim ljudskim i građanskim pravima, tj. o sekularnim zakonima koji će nastaviti da vladaju sekularnom građanskom državom, barem zvanično (iako se na terenu sve više čini da nezvanično “u narodu” zbilja uveliko vlada “nepisani” pisani zakon i da se od moderne sekularne nacije, pod uticajem klera/uleme koji se uvijek nametne kao lider na ovim prostorima u nedostatku svjetovne inteligencije i progresivnih ideja, opet ovdašnji narodi rekonvertiraju u vjerske grupe na način karakterističan za feudalni period u kojemu smo nekoć živjeli kao podanici, a ne kao slobodni privatni građani).

 

Regresija

Ja se sve više plašim te posve očite “regresije”, tog autohipnotičkog vraćanja određenih grupa i slojeva u period od prije stotinu ili više godina: u bezizlazni i komplikovani lavirint društvenog miljea feudalnog sistema i prethodnog poretka samo zato što su politički, vjerski i intelektualni lideri generalno nesposobni da se nose sa izazovima i problemima današnjice.

Brine me ta neka hipotetična sugrađanka koja bi htjela da se meni i tebi nametne kao sutkinja u nezavisnom sudstvu i koja je spremnija da se bori za svoja vjerska prava na radnom mjestu sekularnog suda nego da se bori za individualna i ženska prava, tj. protiv diskriminacije žena unutar tradicionalnog islamskog prava iz sedmog vijeka, a to sve u kontekstu jedne moderne, savremene, evropske građanske države dvadeset i prvog vijeka. Da, brine me činjenica da na takvu poziciju može doći osoba koja kao privatni građanin/građanka (a ne agent ili član nekog kluba, zajednice ili organizacije) odbija pojmiti da je svojim javnim istupom i odabirom prioriteta zapravo pala na glavnom i državnom i stručnom i vjerskom ispitu za to i takvo radno mjesto, ako smijem tako slobodno reći svoje mišljenje.

Brine me generalno svaki vjerski fanatizam, svačiji konzervativizam, a naročito klerofašizam koji kao da želi preuzeti instrumente i institucije građanske sekularne države i vratiti ih u stanje prije moderne, prije građanske revolucije i pojave građanske sekularne države. Žele nas vratiti u stanje teokratskog feudalizma. Šta je definicija desnice, ako nije ovo? Eto to je zapravo fašizam – i to po definiciji.

Ali neka. Liberalni bi trebali to da tolerišu. Ostali konzervativci to razumiju čekajući jednako svaki svoju priliku da zaskoči iste te nezavisne institucije iz svoje busije i otme svoj dio građanske države. Međutim “građanski fundamentalisti” to ne trebaju tolerisati. Ne moraju oni biti sekularisti ili ateisti da bi se borili za neutralni teren sekularne građanske države. Moraju samo biti građanski osvješteni da u jezgru države mora postojati “neutron”, ničije ništa, kao što je nezavisno sudstvo. Ako to ne može, onda “građanski fundamentalisti” trebaju zahtijevati svoj dio države. Preko hiljadu metara visine. I odcjepljenje. Pa neka svako ima svoj zakon u svom entitetu. U građanskom entitetu će vladati samo i isključivo svjetovni zakoni, a u ostalim etno-tetima može da bude i teokratija što se nas tiče.

Da se vratim u realnost:

Ovaj fašizam nije agresivan. On ima agresivne saveznike vani, da odvlače pažnju, ali on plazi polako, pasivno-agresivno, iznutra, uglađen, ljigav, i zavlači se u visoke institucije gdje polaže jaja. Koristi i oslanja se na liberalne argumente i zakone, vješto palaca jezikom i kao iskusan gmaz-prevarant proglašava netoleratnim i isključivim sve one koji ga žele zaustaviti na tom opakom putu.

 

Sloboda i odgovornost

Građani i građanke naravno da trebaju i moraju imati slobodu na javnom mjestu. Građani i građanke moraju imati slobodu vjeroispovjesti, individualnu slobodu, slobodu da upražnjavaju svoju vjeru i svoja uvjerenja.

Građani i građanke da.

Ali građani i građanke na poziciji – ne. Oni za svog mandata nemaju, niti mogu imati, tu slobodu koju imamo mi – slobodni građani. Oni imaju dužnost i obavezu da nam služe, a to (pored plate koju im za tu službu dajemo) podrazumijeva i to da se (dok nam kao javni radnici služe svima podjednako) dobrovoljno odriču jednog dijela svojih individualnih građanskih sloboda i svoga privatnog identiteta u toku obnašanja dužnosti. Družba je družba – služba je služba.

Onog trenutka kada obučeš službenu uniformu – ti si poprimio formu službenika države koji služi građanstvu i gotovo da gubiš svaki kako kolektivni/grupni/partikularni tako i individualni identitet, barem za javnost, tokom radnog vremena. Ti više nisi Suljo, Mujo, Haso, Vaso već si “službeno lice”. Tvoj lični opis nije bitan jer ti postaješ lice države, fasada države. Ne radiš u svoje ime, niti u ime svog naroda, grupe, kolektiviteta, rase, klase, već radiš u ime države i zakona koje predstavljaš, a to su sekularna država i sekularni zakon koji su u službi građanstvu. Ti na javnom mjestu i kod kuće privatno možeš biti kakav hoćeš, ali ne i u javnoj službi koja ima svoje propise i pravila službe.

Onakav kakav je ustav i model države – takva je i tvoja fasada, tj. uniforma, tj. takav si ti – dok radiš za nju. A ne obratno. Ne možeš od institucije napraviti svoju kućnu radinost, svoje folklorno društvo. To možemo mi građani, ako hoćemo, i to se radi glasanjem, referendumom, ustavom, legislativom, pa mi onda opet zaposlimo nekoga da sluša i služi onako kako smo mi to zamislili i ništa ne dira. To je liberalna iliti građanska demokratija.  Inače bi se svaka mraka mogla uvući u te insitucije na zadnja vrata, donijeti svoj namještaj, svoj ćilim, staviti milje na kauč, odomaćiti se, useliti pa i prisvojiti, otuđiti od građana, itd… Upravo su mehanizmi sekularne i liberalne građanske države i demokratije stvoreni da spriječe takve trendove preambicioznih pojedinaca, kolektiviteta, grupa i organizacija u njenim institucijama.

(Pogotovo kada se radi o nezavisnom sudstvu. Tu ne može intervenisati niko iz vana. U tome i jeste poenta nezavisnosti sudstva i njegovih odluka.)

Dakle to je srž društvenog ugovora po kojem se dobrovoljno odričemo velikog dijela lične slobode i identiteta onda kada se stavljamo u državnu službu građanima ili, kao što je u ovom slučaju, u službu sekularnog zakona. To je cijena obavljanja javne dužnosti u modernoj, sekularnoj, građanskoj i pravnoj državi i to bi svi građani trebali znati. (Zato se i zalažem za uvođenje predmeta o građanskoj slobodi, odgovornosti i kulturi u osnovne škole, jednako kao što postoji i predmet vjeronauke.)

 

Zaključak

Ne može se služiti dvojici gospodara – Božijem i svjetovnom zakonu, Šerijatu i sekularnom zakonu. Onaj ko bi jednom gu*icom na dvije stolice – treba da razabere šta mu je preče i gdje mu je zapravo mjesto, i to zbog sebe, ako već ne zbog drugih. Jer sve drugo, ako se primijeni na duže staze, neminovno vodi bipolarnom poremećaju ličnosti, a to niko ne želi nikome. Znači: Caru carevo – Bogu božije. (Ili drugim riječima: to što na Narodnom pozorištu piše “narodno” ne znači da se u njemu mora zaposliti “pevaljka” koja pjeva narodnjake. Zna se gdje se narodnjaci pjevaju.)

 

P.S.

A ako sam ja ipak u krivu, ili ako zvučim arogantno, to je vjerovatno radi toga što, izgleda, uopšte nisam svjestan da se ovdje ne radi o modernoj sekularnoj građanskoj državi već o nečemu drugom. Onda, molim vas, neka mi to neko konačno objasni, neka javno iznese, iskomunicira, da me spusti na zemlju, da mi potvrdi da ovo nije sekularna i građanska država, čisto da znam gdje sam i na čemu sam – da ne živim i dalje u zabludi.

Pa da se onda počnem smatrati nekakvom majoriziranom i ugroženom građanskom manjinom, ako ništa drugo.

Advertisements

One thought on “Sekularna građanska država ili fašizam?

Comments are closed.

%d bloggers like this: