Taština Kantona Sarajevo

Kantonalna skupština počela, k'o i ovi drugi nivoi vlasti, preko reda da donosi akte i uredbe, (mimo procedure i to…) nake pravilnike koji uređuju plate direktora javnih preduzeća, koliko sam ja skont'o, i to na osnovu zakona koji je ionako stopiran od strane ustavnog suda.

Odšta im je to gubljenje vremena?

Valjda da mi vidimo na kantonalnoj televiziji juče kako oni nešto k'o biva rade. Šta rade? Presipaju iz šupljeg u prazno. Donose pravilnike i uvlače se populistički populaciji na televiziji u prkno pred izbore, a znaju dobro da je sve to mimo procedure i da neće piti vode. Kako ga donesu, tako će ga pravnici i oboriti. Još ih mogu i tužiti pa će isplaćivati odštete od naših para.

Najčudnije je što oni kao spašavaju sistem. Ruže nekog. Ljuti su. Cokću jezikom, kolutaju očima i vrte glavom. Iznenađeni su i uvrijeđeni, prosto razočarani sistemom koji su , da podsjetim: oni sami stvorili!

Uživjeli se u uloge najoštrijih i najstrožijih kritičara svog sopstvenog nedjela.

I zato bi mi, valjda, trebali da im povjerimo mandate. Baš zato što oni najbolje znaju đe su i kako su zamutili sve.

Šta radi populizam kada hoće da se dodvori svjetini?  Uvodi uravnilovku: skreši svima plate! Svima u javnom sektoru. I u kulturi, i u nauci, i u obrazovanju. Svima isto daj bez obzira na stručnu spremu, godine obrazovanja, provedenih na specijalizacijama (šta hoće. nahodali su se?), bez obzira na broj pacijenata, studenata, obim posla… Ma ni komunisti ne bi znali bolje da ugode zajedljivoj svjetini na “Dan nezavidnosti”.

Ne znam samo čemu onda sve ove godine tranzicije ako će vlada određivati plate kulturnim i prosvjetnim radnicima po jednom jedinom standardu, a to je: da ni u kom slučaju ne budu veće od njihovih (paušale ne računamo). Znači uštedi na platama profesora da bi sebi mogao isplatiti svoje. Šta hoće da poruče? Da je vlast, tj. da su oni: kupštinski zastupnici od kritične važnosti za društvo i njegovu budućnost. Nije to ni kultura, ni nauka, ni obrazovanje?

Ne branim ja devet milja maraka dekanske plate. Neka je skrešu. Ali uravnilovka koju nameće vlast bez prisustva glasa i argumenata, tj. u odsustvu bilo kakve partije koja bi u vlasti zastupala interes obrazovane srednje, građanske klase (kojoj profesori i prosvjetni radnici zapravo po defoltu pripadaju) u kreiranju jedne takve odluke, njenih detalja i parametara, podsjeća na momente na totalitarni kolektivistički režim, da izvine ko čita.

Dakle, gledam skupštinu kantona i vidim da smo se vratili u socijalizam, samo što je ovo nacional-socijalizam. Vidim populističke narodne partije kako se udvaraju narodu pred izbore. Diktatura folka. “U ime nuaroda”.

A ako pitaš taj pametni, gladni, napaćeni i ogorčeni “nuarod”: on bi hirurgu kresao platu sve dok ne bude jednaka plati čistačice – čisto da ga nauči pameti i spusti na zemlju.

Ne bi sujetni skupštinski žohar-poslanik jednom stručnjaku tolerisao duplu, troduplu platu (u odnosu na njegovu), ne bi mu odredio desetine milja maraka mjesečno, čisto da ga zadrži u zemlji, u kantonu, već bi se u stilu svih kolektivističkih narodnih partija etatističke ljevice i desnice iz skupštinskih fotelja iživljavao na istome i klepao ga po ušima, onako “paušalno”, đuture (Sve u šali – paušali)  računajući valjda na ideološki nacionalni obraz, tj. patriotizam eksperta kojeg, kao “svoj svoga”, narodna vlast može jahati kako hoće, valjda. A onda kada se stručnjak dohaviza i probudi u dvadeset i prvom vijeku i tržišnoj ekonomiji, i kada, da izvineš, za*ebe čitavu patriotsku nacional-socijalističku priču državnog kapitalizma i otvori privatnu ordinaciju, ili se ufati noge i ode da radi vani za veće pare, onda ćeš kao privatni građanin ili građanka, privatno da skupljaš stotine hiljada maraka za operaciju za koju nemaš eksperta u državi.

Pametni nuarode i još pametnije nuarodne partije.

 

Siva eminencija

Uz sve te panične i rigorozne katove, rezove, potkresivanja u zdravstvu, nauci, kulturi, obrazovanju (u zemlji s 15% nepismenih – kao u Africi) zanimljivo je primijetiti da jedine stavke koje se ne diraju “od pamtivjeka” ovog osamnaestonovembarskog režima jesu one koje se odnose na vjerske institucije!

Tu se ništa ne reže, ne kreše, ne smanjuje već naprotiv: donedavno je to, kako vidimo, raslo. (A sada, kada je nakvasalo, sada su se ušutili i ne spominju nikakva “kresanja” u sklopu obaveznih reformi.)

Pa kako i neće kada su te konzervativne “narodne partije” poslane u skupštine od strane “sivih eminencija” da zagrabe iz državnog budžeta koji pune svi poreski obveznici, i dodijele im fin komad kolača.

Ovo nije nikakvo moje pretjerivanje: to da su skupštinski poslanici zapravo “poslani” od strane vjerskih organizacija u poslaničke klupe sekularne države.

To je doslovno na terenu, u praksi, evo već tri decenije tako.

Nacionalne partije koje su na poziciji u svjetovnoj vlasti svoju poziciju doslovno “duguju” vjerskim institucijama.

Drugim riječima: oni vjerskim institucijama interno duguju za glasove koje su im ove u narodu obezbjedile. Taj njihov interni dug se isplaćuje preko budžeta tako što se određeni dio kolača dodjeljuje vjerskim institucijama koje, dok je ove konzervativne desničarske vlasti, imaju nezvaničan status službene religije.

Naravno da taj interni dug ide na naš račun jer nas oni sviju zadužuju kod MMF-a (dok nam istovremeno smanjuju plate) kako bi održavali taj parazitski sistem koji koristi institucije sekularne države za održavanje vjerskog nacional-socijalističkog poretka.

Za to vrijeme, zbog takvog poretka i u takvom poretku trpe sekularna kultura, nauka i obrazovanje.

To je to.

I čovjek bi bio na kušnji da završi ovaj tekst sa: SMRT FAŠIZMU! ali se plaši da će neko odgovoriti sa: SLOBODA NUARODU!, pa onda sve Jovo nanovo.

 

Prijedlog

Da postoji neka građanska partija koja zastupa interese obrazovane srednje građanske klase, ja bih svoga poslanika “nahuškao” da u sklopu rezova u obrazovanju predloži rezanje sredstava za vjeronauk, pošto se tako iz budžeta zapravo finansira kler i kadar vjerskih institucija. Neka vjeronauk finansiraju vjerske institucije same i time rasterete budžet. Sekularna država ne smije biti instrument vjerskih institucija, niti obratno. To mora biti razdvojeno.