Advertisements

Čudan san

Sinoć sam usnio jedan čudan san. Prvo sam usnio san, a potom sam u snu nekom pričao kako sam usnio taj san i šta on treba da znači, tako da sam ga dva puta potvrdio u snu, a evo i sada – treći put da potvrdim i san i njegovo značenje.

Prije te “scene” dešava se štošta toga. Neka je svirka u pitanju. Đuro snima nekome spot u nekom rok klubu gdje se nastupa na otvorenom… čudno neko mjesto na kojemu nikada u stvarnom životu nisam bio, a u snu vazda nastupam u njemu i to sa raznoraznim izvođačima i grupama kao gost: te pjevam, te sviram samo gitaru i tako… Enivejse, da ne dužim, nakon te neke tonske probe neko mi pokaza nekakvu njivu. Njiva preko puta.

Kaže: “Vidiš li ovu njivu?

“Vidim”, reko’.

“Vidiš li ove kočeve zabijene svakih četiri-pet metara?”

I stvarno, svakih četiri-pet metara stoji zabijen drveni stubić. Neko je valjda ogradio njivu, samo što još nije povezao te stubiće žicom ili daskama tako da ograda nije dovršena tj. još nije u funkciji, ali stubići se i pored toga, postrojeni kako jesu, nameću kao nekakvi vizuelni markeri.

“Vidim.”

“Oni su kao i vi”, veli taj neko. “Svaki za sebe stoji.”

“Misliš rasuti?”

“Nisu oni rasuti. Oni su raspoređeni. Svaki je tamo gdje treba da bude: drži poziciju i zajedno sa ostalima čini jednu liniju, jednu frontu. Ne bi valjalo da su svi na hrpi, da su u grupi, na istom mjestu. Onda ne bi bili to što jesu. Ne bi igrali svoju ulogu. Ne bi bili ograda.”

“Fakat je tako,” pomislih ja u sebi u snu i spuca me neka spoznaja.

“Ali isto tako”, nastavlja ovaj glas: “sve dok nisu povezani – od njih nema istinske vajde. Uljez i grabljivac ih vidi. Svjestan je njih. Svjestan je onoga što oni predstavljaju, ali nesmetano može proći između njih. Oni su tu samo simbolično. Možeš na svaki od njih bistu nekog genija i filozofa da staviš, no tek kada se povežu, oni sami između sebe postaju ograda koja razdvaja “žito od kukolja”, koja štiti “blago” i spriječava uljeze i grabljivce da prođu. No pasaran i to…”

Što jes’ – jes’: ako oni mogu praviti svoje zidove i ograde kao što su i do sada, i mi moramo svoje barikade nastavljati postavljati svima onima koji bi da deregulišu i poklope sve, ali ne samo na ulicama kao raja i fukara gdje nas mogu sve šmrkovima k'o marvu sabrati pa onda  razvesti po periferiji u marici, već ovoga puta u institucijama, pismeno, kroz legislativu kao ravnopravni, artikulisani, odrasli i vakcinisani slobodni građani.

 

Tako nekako…

Advertisements
%d bloggers like this: