Sigurnost

Mrzim kada naslutim belaj i nedostatak obezbjeđenja (bezbjednosti), tj. sigurnosti.

Nakon moje jučerašnje “demonstracije” tj. mog “građanskog drill-a” obezbjeđenja i policije u BBI-ju kojemu je povod bio “dedo tužnih brkova”, a istinski razlog građanski revolt i zabrinutost radi nedostatka bezbjednosti i sigurnosti u “Centru Centra” – jutros se desio Brisel.

Potpuni horor.
Iskreno saučešće porodicama žrtava.
—-
2345

 —

Možda me je moj morbidni predosjećaj juče varao, a možda i nije. Možda je Brisel daleko od nas, a možda i nije. U svakom slučaju moj nemir i osjećaj nesigurnosti jučer nije bio neopravdan. Kao ni prekjuče. Ni prije toga.

Ja to jučer  u BBI nisam uradio zato što sam netom “šljegao” odnekud pa me prenijelo, već zato što sam rezident, što živim sa svojom porodicom stotinjak metara dalje od te mamutske građevine koja prosto, po definiciji, priziva džeparoše, sitne kriminalce, pedofile, svakojake sumnjivce, pa, na kraju krajeva – i teroristički napad (po definiciji).

Vjerujem da nisam jedini te i da drugi rezidenti imaju razloga za zabrinutost za svoju sigurnost pogotovo ako su okruženi građevinama koje su potencijalna meta napada, (kao što je to slučaj bio u februaru 2014. kada su gorile dvije susjedne zgrade, a mi bili prinuđeni evakuisati porodice iz svojih domova zbog masovnih i poprilično nasilnih demonstracija.)

Radi toga, kao rezident koji svakoga dana tuda prolazi, (a ne kao neko ko je maksuzije “šljegao” da nešto kupi), kao neko ko živi tu sa porodicom – ja imam dobar uvid, da se tako izrazim, u samu klimu bezbjednosti, tj. sigurnosti u ovoj zoni koja nije po standardima i na nivou na kojem bi trebala biti, s obzirom na kategoriju kojoj pripada ili bi trebala pripadati.

Ja ne dolazim tu na posao. Ja nisam tu privremeno. Na brzinu. Ja tu živim sa porodicom. Ja observiram već godinama i zabrinut sam bezakonjem i sigurnosnim propustima koji vladaju u ovoj zoni poput neke ružne navike.

Ja ću da glasam na opštinskim izborima i želim da znam šta kandidati za opštinske načelnike namjeravaju da urade po tom pitanju. Da li će da natjeraju obezbjeđenje tih građevina da bolje i efikasnije obavljaju svoj posao? Da li će konačno koordinirati razne nivoe bezbjednosti? To su pitanja na koja meni kao stanaru moraju odgovoriti kao kandidati.

Ja se ne oslanjam na tzv. “sigurnosne kamere”. One su iluzija sigurnosti. To nisu nikakve “sigurnosne” kamere, to su obične nadzorne kamere koje lijeni policajci nazivaju “sigurnosnim”.

Ja insistiram na svojoj sigurnosti i sigurnosti svoje porodice tako što želim prisustvo zakona i snaga reda u svom okruženju – dan-noć. Želim fizičko prisustvo. I ne samo to. Želim da me policija poznaje. Da me prepoznaje i poznaje kao rezidenta kojemu je u interesu da aktivno kooperira sa njima i mislim da ne želim previše. Jer ako jedan pozornik nije upratio ko je nastanjen tu u njegovoj zoni, tj. ako ne poznaje stanare – pa šta je onda uopšte upratio? Koga je upratio? Šta zna? Čime se bavi? Ko mu je i šta mu je prioritet?

Na kraju krajeva: ako on ne radi taj posao – ko radi? Kome da se obratim? Koga plaćamo da to radi? To su sve legitimna pitanja jednog rezidenta, stanovnika, stanara.

Molim vas da budemo na oprezu. U toku je rat, globalni, svjetski rat koji se vodi i u Evropi, i to protiv civila, protiv građana. Građani moraju da insistiraju na prisustvu zakona i snaga reda na svim javnim mjestima, naročito tamo gdje je velika frekventnost ljudi.

 

Mi građani moramo korisiti taj aparat svakodnevno jer ga svakodnevno plaćamo, svakog mjeseca. Ne smijemo se uspavljivati, uljuljkivati, teoretisati, naprđivati… Moramo taj sistem koristiti i kooperirati svi zajedno – mi civili i snage bezbjednosti. Ne smijemo biti nespremni i moramo biti na oprezu.

Ja mislim da se lokalna zajednica mora oglasiti po ovom pitanju tim više što svi ti objekti, kao što vidimo, privlače razne napade, privlače razne sumnjivce i dovlače ih u naše životno okruženje.

 

 

Danas u 16:00h nedaleko od BBI u Titovoj ulici

 

 

 

1 komentar na “Sigurnost

Komentari su isključeni.