Advertisements

Kontrakultura

Objavljeno 04.04.2016. u 10:23h u Online magazinu  logo

 

BH javnost je ujedinjena nezadovoljstvom haškom presudom Radovanu Karadžiću. Ne samo da su složni u svom dubokom razočarenju i ogorčenju, već i u uvjerenju da se radi o političkoj presudi.

Ništa i niko ne može ujediniti ovdašnje narode kao što to mogu “stranci” i njihova nekompetentnost po pitanju naših pitanja. U slučaju ove presude “stranci” su nekompetentni iz najmanje dva razloga. Prvi razlog je taj “što im niko nije pobijen”. Drugi je taj “što nisu Srbi”. Zato i sude anemično, bez emocija, suhoparno: prema svjedočanstvima i dokazima.

I uvijek nekako uspiju da “zadovolje nepravdu” tako što nas sve podjednako razočaraju i učine nezadovoljnim po pitanju pravde.

Kada malo razmisliš, nije ni to lako: ugoditi i rasporediti nezadovoljstvo i nepravdu tako pravedno. Golema je to diplomatija i duboka politika s visokih pozicija (neko bi mogao pomisliti).

No, bilo kako bilo, nakon retro parade zvijezda devedesetih ovih dana, dobro bi bilo da se konačno desi “povratak u budućnost”, tj. da se vratimo onoj drugoj, boljoj, alternativnoj, budućoj Bosni i Hercegovini, ako ona uopšte postoji.

E sada, ovdje moram napomenuti da, kada kažem Bosna i Hercegovina u ovom tekstu, ne mislim na državu već na geografiju na kojoj pored ostalog zvjerinja živi i nastoji preživjeti, kako intelektualno – tako i fizički, nekakav lokalni homo sapiens.

 

Bosna i Hercegovina i homo sapiens

Homo sapiens nema nadljudske moći i karakteristike. Homo sapiens ima ljudske moći i ljudske karakteristike od kojih je, kako mu i samo ime kaže, najvažnija moć rasuđivanja. Zato se i zove “razumni čovjek”.

Svi smo mi homo sapiens-i ovdje i svi mi kada smo staloženi i pri zdravoj pameti dobro znamo da istinsko kontriranje avetima ratne prošlosti nije kontriranje nacionalizmom nacionalizmu, prošlošću prošlosti, mržnjom mržnji, već mirom, progresom, ljubavlju, znanjem, razumom, tj. racionalizmom  (vjerujem da ove zadnje riječi svim ostrašćenim “smrtoljupcima” iz raznoraznih pristrasnih “kultova mrtvih” – koji su postojali i prije posljednjeg sramotnog rata – paraju uši i zvuče kao uvreda, kao blasfemija).

Homo sapiens, naime, u glavi ima frontalni korteks koji je okrenut prema budućnosti. Koristi mu za poimanje i planiranje budućnosti. Onaj zadnji, reptilski, gušterski mozak koji je tamo od prvih koraka evolucije – koristi mu za teritorijalnost, za snalaženje u prirodi i društvu, tj. za stvaranje, poimanje i održavanje rituala i hijerarhije (odnosa moći u zajednici)…

Frontalni korteks je napredni, progresivni i racionalistički dio mozga. Ovaj zadnji, gušterski dio mozga  je “konzervativni” ritualistički dio mozga.

Progresivizam i konzervativizam

Progresivni internacionalni racionalizam je konzervativnom etnocentričnom narcisističkom ritualnom nacionalizmu najveći dušmanin, ali samo naizgled.

Konzervativni nacionalizam je zapravo samome sebi najveći dušmanin, pa onda i zdravom razumu.

Evo na primjer, kada se racionalno razmisli, k'o homo sapiens: mir i ljubav bi trebali biti glavna tema i poruka religija do kojih svi konzervativci i ritualisti najviše drže. Ipak, za sada, religije na našim prostorima inspirišu samo na rat i mržnju – u prvom redu zato što ih konzervativni nacionalisti interpretiraju i mutiraju u njihovu suprotnost, što je pogubno za samu suštinu duhovnosti do koje vele da drže kao i za vrijednosti koje nastoje da promoviraju i konzerviraju.

Konzervativci jednostavno ne prihvataju prirodne zakone koji, za razliku od knjiške dogme, nisu suhoparni i kruti, već po kojima “život uvijek pronalazi put”, novi put, evoluirajući u nešto novo, (možda upravo zato što su “čudni putevi gospodnji”).

Nastojeći da sačuvaju rasnu, nacionalnu ili etničku čistotu, (pozivajući se na “vitalne nacionalne interese”) oni zapravo ne samo da ubijaju sopstvenu naciju, ne samo da dizajniraju i planiraju budući genocid sopstvenog naroda, već takvom politikom pripremaju i nestanak homo sapiensa kao vrste.

Neko bi trebeo da osvijesti i urazumi ojađene i zavedene narodne mase, da im naučno i statistički (dok se svađaju oko mrtvih iz skorije i daleke prošlosti) objasni da im u relativno skorijoj ili ne tako dalekoj budućnosti svima ozbiljno prijeti “bijela kuga”:  galopirajući jahač apokalipse u kombinaciji sa težim oblikom degenerativnih poremećaja fizionomije, tj. mutacije gena i genetskih anomalija ako nastave sa incestuoznim izolacionizmom u ime rasne i etničke čistote.

I eto paradoksa konzervativizma: u cilju tvrdoglavog, ispraznog i ritualnog očuvanja vitalnih nacionalnih interesa i identiteta – narodi genetski mutiraju i postaju “ni nalik na sebe”, tako da u budućnosti neće moći sami sebe prepoznati, a kamoli druge, tj. sve one koje se od silnog “narcisonalizma” i etnocentričnosti nisu stigli međusobno ni upoznati za tolike stotine godina.

Radi toga govorim o Bosni i Hercegovini isključivo kao o toponimima, kao geografskom pojmu gdje živi neki lokalni homo sapiens jer da postoji bilo kakva naznaka građanske racionalne države (a ne etno-nacionalne), da postoji razuma, zdrave pameti i naučne misli, tj. da je u Bosni i Hercegovini ikome zapravo stalo do budućnosti Bosne i Hercegovine kao geografskog pojma, njenih žitelja, tj. “naroda” (ali ne politički i ideološki već onako – naučno i antropološki) – investirao bi u državni projekt koji bi trebao ići pod sloganom: Narodi BiH – je*ite se!!!

 

NARODI NA KAMARI (KAMARAD)

Znači: ista meta – isto rastojanje kao u prošlom sistemu, samo puno savremenije i liberalnije, što zbog hitnosti i alarmantnosti situacije – što zbog jednostavnosti i direktnosti poruke. Dakle “bratstvo i jedinstvo” dvadeset i prvog vijeka, u doba informacijskog ludila, globalnog zatopljenja, GMO, istrebljenja životinjskih vrsta i to…

Jer vidi: “bratstvo i jedinstvo”, (iako bi danas neko lako mogao pomisliti i protumačiti da se radilo o promociji nekakve muške ljubavi, nekakve “tople braće”) je zapravo promovisalo “interracial”, internacionalni, međunarodni, međuetnički seks i to… Tu se nije radilo o braku “istih”, već upravo suprotno: o braku različitosti: bio si sistemski ohrabren da pokupiš ne samo osobu drugog pola, već i druge nacionalnosti, i da joj napraviš što više djece – u ime bratstva, jedinstva i Jugoslavije.

Zamisli to! Imaš blagoslov režima i diktatora – da ka*aš što raznovrsnije!!! (Kako neće kada je i sam imao pet-šest brakova širom Evrope). E to se zove “diktatura ljubavi”, (a ne samo proletarijata). Seksualna revolucija.

Ako to nije bilo progresivno, ne znam šta je! Mik Džeger bi pozavidio. Ne bi išao na Kubu već bi visio kod nas. To je napredak. To je razvoj. To je evolucija i revolucija. Na djelu. U praksi. Kosmopolitski, građanski internacionalizam. Libertarijanska ljubav.

Bosna i Hercegovina je u to vrijeme bila čvorište Jugoslavije, tj. “Jugoslavija u malom”, ne samo u istorijskom smislu – zbog AVNOJ-a, NOB-a i to – već zbog koncentracije šarenila naroda i  kultura. Bosna i Hercegovina nije samo začela SFRJugoslaviju sjemenom antifašizma iz Jajca, već je nastavila da pravi Jugoslovene u mješanim brakovima, (da izvine kome se gadi).

Bio je to poseban zanos, poseban eros. Jugoslavija je tada bila čvorištem blokovski podijeljenog svijeta. Bila je centar trećeg svijeta, nesvrstanih, svih konfesija, kultura i rasa, a miješani brakovi u Jugoslaviji, naročito u BiH su bili vezivo koje je povezivalo blokove “konstitutivnih naroda” Jugoslovenske nacije. Djeca iz miješanih brakova su predstavljala novu “transcendentalnu rasu”, ne samo nove i istinske Jugoslovene, Bosance i Hercegovce, već i nove, istinske građane svijeta – nove građane novog svijeta, novog antifašističkog svjetskog poretka, (da opet izvine kome se gadi)…

Mi smo bili naprogresivniji na svijetu. Ludi ko struja. Čini mi se progresivniji od katalonskih anarhista tridesetih godina prošlog vijeka. Slobodna ljubav. Brčko-Banovići, Šamac-Sarajevo. Radne akcije. A đe akcija – tu je i reakcija, štoćereć: erekcija.

Bosna i Hercegovina je bila Jugoslovenska paradigma i obratno. Mladost je gradila novu Jugoslaviju i novi svijet koristeći genetske blokove i alat koji im je bio pri ruci. Bili su progresivni ljevičari, a alat za izgradnju nacije im je stajao uspravno u stisnutoj desnici. Stvarali su novog čovjeka.

Tada, kada si pravio dijete – pravio si novog čovjeka, slobodnog čovjeka, čovjeka slobode, čovjeka budućnosti, a ne starmalog klona rahmetli čukundeda. Očekivao si od njega nešto novo, da te povede u atomsko doba, da pojmi i da ti objasni ono što ti nisi mogao. Nisi ga programirao dogmom i trenirao pseudo-drevnim ritualima.

Sve bih ja to napravio slično kao u prošlom sistemu: država bi davala prednost miješanim bračnim parovima pri zapošljavanju, pri kupovini, dodjeli stana, kreditima za stanove, (kako god to danas u tranziciji ide)… Njihova bi djeca imala prednost pri upisu u obdaništa, u škole. Možda bi postojala posebna obdaništa i škole: državne, sekularne, sa posebnim školskim planom i programom za njih. Dakle  “nacionalni projekt”, da izvineš… (to se zove “nation building”).

Znači mješoviti brakovi i djeca mješovitih brakova bi bili prioritet. Imali bi posebne privilegije. Država bi sve subvencirala. A ko odrugi? Kome je tako nešto u interesu više nego sekularnoj racionalnoj državi?  Sve bi bilo kao nekad i mi bi opet počeli nazirati nekakvu budućnost.

Zato to ja nazivam “povratak u budućnost”.

 

Nego da se probudim u pedeset nijansi sive stvarnosti, tj. crnokošuljaškoj sadašnjosti osamnaestonovembarske diktature.

 

Sram me bilo!

Još će neko da me zatvori zbog koketiranja sa genetikom, rasizmom i protivustavnim  “bratstvom i jedinstvom” jugoslovenskog nacional-socijalizma. Još će da me optuži za  “genocidne namjere”, za pokušaj iskorjenjivanja “konstitutivnih naroda” BiH putem međusobnog međunarodnog seksa.

Zamislite kako bi to stravičan režim bio. Kakvu monstruoznost bi proizveo. Crkve i džamije bi atrofirale. Pretvorile bi se u muzeje, u spomenike kulture, u turističke destinacije, skoro kao u liberalnoj demokratiji “Slobodnog svijeta”.

Mir i ljubav, istinsko zajedništvo bi zavladali na ulici, u praksi. Stiglo bi “kraljevstvo nebesko” i morali bi, silom prilika, zbog tolike pomiješanosti, izmješanosti, profurati, a možda i izmisliti nekakav univerzalni monoteizam koji važi za sviju (ako bi stigli od nauke, medicine, umjetnosti, graditeljskih poduhvata i generalno – razvoja).

 

Da se nije desio rat devedesetih da protjera tu nesretnu generaciju, te rezultate režimskog kulturnog eksperimenta (i prirodnih zakona) kao kopilad istorije, kopilad socijalizma, to vezivno tkivo bez kojeg su “čisti” genetski etno-nacionalni blokovi pali poput kule od karata (ku*cu za uši), mi bi danas imali potpuno novu “rasu”, novu generaciju ljudi koji bi, naravno, u međuvremenu nadrasli i pravazišli sve dječje bolesti, svu ksenofobiju i hemofiliju incestuozne nacionalističke genetike, sve razlike i podjele…

Imali bi nešto novo. Nešto drugačije. Nešto napredno.

Da smo se nastavili razmnožavati, danas bi bili većina. Ne bi imao ko da raspadne Jugoslaviju, a time ni Bosnu i Hercegovinu. Da nas raznorazni progoni, genocidi i bijele kuge nisu odnijele i raznijele na sve strane, desetkovale – danas bi mi bili glasačko tijelo, imali bi racionalnu, građansku državu, a ne “regiju” da izvineš, i sprovodili bi kulturnu hegemoniju nauke i zdravog razuma.

Da nije bilo ovih konzervi od ljudi koji su istoriju poslali u drugom pravcu, na svoje kolo, da bi sebi sačuvali ili napravili posla i zaradu; konzervi od ljudi koji su proglasili djecu mješovitih brakova kopiladima sistema, a nepismenim narodima ponudili mitove kolektivnog aristokratskog porijekla proizvodeći šljam u superiornu rasu državnim dekretom (i evo već trideset godina kolo vode vrteći se u krug, u ćevrntiju, vrteći nam pamet oko malog prsta) – bili bi slobodni individuizirani pojedinci, živjeli bi slobodno svoje privatne živote, a ne trans masovnih rituala i kolektivnu nesvjest.

To je ta konzervativna nacionalistička desnica koja uvijek insistira na porijeklu i na “čistoti”, na planini i starini, na krvi i tlu, na kontroli pojedinca do samog dna dna DNA.

 

Kontrakultura

No ja ne vjerujem više u državu. Ne vjerujem u sistem. Promjene ne može nikakva politička partija pokrenuti nikakvom legislativom, nikakva država nametnuti nikakvim zakonima. (Na kraju krajeva: kada moraš – onda ne može ni da ti se digne.)

Ja sam za građanski neposluh. Ja sam za otpor. Za kontrakulturu. Ja sam za rušenje  osamnaestonovembarskog režima i diktature, za konačni pad multietničnosti, etnokratije i etnonacionalnog principa zatucanosti.

Ja sam za kraj multikulturalizma, multitradicionalizma, multikonfesionalizma i to putem seksualne revolucije i građanske genetske evolucije: putem miješanja, putem učestalih eksplozija orgazama u mračnim haustorima, budžacima, na svim mjestima, svakodnevno. Ja sam za takav baby-boom da konzervativni i tradicionalni đedovi i babe, dede i nane nemaju ni mira ni sna narednih trideset godina kao što ga moja generacija nije imala od košmara koji su nam napravili u ime svojih snova. Neka sada oni žive košmar naših snova. Ali ne košmar rata i mržnje, već košmar mira i ljubavi, (da izvine kome se gadi).

Takvu revoluciju i tu evoluciju mogu i moraju povesti, provesti i izvesti samo mladi Bosne i Hercegovine, dok su još u snazi, dok im nije IQ spao zbog bajatih gena. Zato pozivam mlade da ne budu apatični i mlohavi. Pozivam ih u stampedo, da podignu revoluciju, (dok im se još diže), sa internacionalnim, međunarodnim pokličem: ĐECO –  J*BITE SE !!!

Jedini način da homo sapiens (tj. “razuman čovjek”) fizički i psihički opstane u BiH je da se je*e preko svih granica i linija razgraničenja, ali za promjenu – ne u zdrav mozak.

Znači standardno, progresivno ljevičarski, što bi Džon Lenon rek'o:

Vodite ljubav a ne rat!

Dajte miru šansu!

 

(Da izvine kome se gadi)

 

 

Advertisements
%d bloggers like this: