MENE

Poenta kandidature

Evo nešto baš razmjenjujemo mišljenja i observacije kroz komentare ovdje i velim: dobro bi bilo da se opet zajednički podsjetimo na koncept ove pred-predizborne kampanje da ne bi voda u uši i na usta svim euforičnima koji imaju naviku da prave ražanj dok je zec još u šumi (k'o da im je preuranjena ejakulacija urođena mana).

Naime, cijela poenta ove moje kandidature je sadržana u sloganu koji originalno zvuči, da podsjetim:

“Čime su građani zaslužili kandidaturu MENE ZA NAČELNIKA OPŠĆINE CENTAR”.

 

damirniksicwpMENE2016

 

To znači sljedeće:

Nije problem “dići dupe” i skupiti potpise po haustorima, od vrata do vrata, od rodbine i prijatelja. Nije problem poslati volontere, neku omladinu da se razleti sa listama, da šarmira, moli, da budu slatki i simpatični. (Evo upravo se nude i ovdje u Pivnici i na FB inbox-u.) Nije problem ni obećavati, pričati, objašnjavati usput zašto, čemu i kako. (Ja mislim da sam u protekle dvje-tri godine štošta toga rekao i objasnio, da moja “predizborna kampanja” traje mnogo duže pa ne bih dodatno da smaram o tome…)

Ja prvenstveno želim lično vidjeti i upoznati sve one koji mi daju podršku, ali ne radi neke političke simbolike, već da bi dobio sliku, jasnu i stvarnu sliku toga. Da ne zamišljam i osmišljam stvari odvojen od stvarnosti, da ne gajim iluzije, štobisereklo. Da ne zavaravam ni sebe ni vas, niti da vama dopustim da zavaravate sebe i mene.

Zato je meni ovaj pred-predizborni period kandidature bitan koliko i sama predizborna kampanja. Želim znati koliko je ta podrška stvarna i da li mogu računati na bilo kakve glasove na dan izbora jednako kao što i vi želite znati koliko je ova moja kandidatura stvarna, tj. da nije neka “konceptualna za*ebancija”.

Evo kako ja to vidim:

Ako je u nekoliko radnih dana, onima koji me u principu simpatišu i podržavaju, mrsko doći dati mi potpis podrške – zašto očekivati da će isti ti s entuzijazmom otići do izbornog mjesta na dan glasanja. Pogotovo ako bude padala kiša!

Štoćereć: imam sreću da sam svojim aktivizmom možda i aktivirao određenu grupu, ponukao ili inspirisao na nekakvo razmišljanje, ali nesreću da se radi o prilično pasivnoj grupi – što se demokratije tiče. U svom tom našem horskom razmišljanju i palamudanju – izostaje akcija da kruniše riječi djelom, zar ne?

Ja mislim da je jasno da se ovdje ne radi o tome da li JA želim biti načelnik Opštine Centar (iako razumijem zašto neki po inerciji tako postavljaju stvari).
Ne radi se ovdje o mojim željama.
Nije ovo neki “realiti šou” ili “idol” da ja moram vama i žiriju pokazati svoje vještine i talente da pobjedim, da izdržim, da prebrodim čitavu kampanju i izbornu utrku. Da vas moram uvjeriti, ubijediti u nešto. Niti sam ja tu neki lik iz sapunice, serijala, a vi neki konzumeri programa. Nemojte lupati lončiće.

Ovdje se ne radi o tome šta JA želim već o tome šta VI želite.

JA se moram uvjeriti da li VI zbilja želite mene za kandidata, a ne obratno.

Tj. VI mene morate ubijediti i uvjeriti da želite MENE ZA NAČELNIKA OPŠĆINE CENTAR da bih ja uopšte krenuo u tu bitku, da se “bodem sa rogatima” koji će vjerovatno nastojati da me prave budalom više, drugačije, ozbiljnije i bolnije nego što sam to sebi činim za svoj groš.

A, kako stoje stvari, do sada me baš i niste uvjerili. :)))

Iz moje perspektive, kako ja vidim stvari – ovdje je najvažnije i za mene i za vas i od svega drugog to da li VI želite, tj. da li IKO zapravo želi “MENE za načelnika Opšćine Centar”.

Meni je u najmanju ruku važno u ovom periodu da to znam.

Da ne srljam dalje ako to niko ne želi. Da ne smrdim i da se ne namećem ako nemam podrške i ako nema nikoga za koga bi to sve radio i kome bi posvetio tu borbu: ako nemam svojih navijača i svoje vjerne publike u svemu tome, svojih glasača, fanova, istomišljenika, raje čije bi stavove, poglede i interese iznosio i zastupao u tom procesu.
Ako ću ja u tome biti sam, onda sam mogao ostati u inostranstvu i živjeti osamljenu karijeru nekog profesora, imati standard, platu i beneficije bolje nego načelnik opštine u BiH; putovati više i baviti se onim što volim, (a da ne spominjem to da bi mi dijete moglo ići na solidan strani univerzitet besplatno! i ne odrastati u Opštini Centar među reketarima, kladionicama, bijesnim vozačima i čoporima pasa lutalica).

U suštini ja lično ne umirem od želje da četiri godine provedem kao kancelarijski pacov rješavajući tuđe probleme hvatajući se u koštac sa korupcijom i mafijom na svoj lični rizik bez vremena za ono čime volim da se bavim.

Tako da meni, iskreno i realno, nije dupe zinulo na tu poziciju.

Ono što želim jeste da što veći broj mladih ljudi uključimo u demokratske procese, da bude konačno normalno, civilizacijski i “cool” izaći na glasanje.

Važno je da pobijede apatiju i defetizam, da daju i pošalju svoj glas, da poljuljaju malo ovu zabetoniranu konzervativnu žabokrečinu političke elite i establišmenta koji su se uljuljali u “status quo” stranačke trgovine i nagodbe ratnih i poratnih profitera – dakle da pokažu moć direktne demokratije, direktnog biranja nekoga na poziciju, nekog nezavisnog, nestranačkog, ovoga puta na lokalnom, a za dvije novine na državnom nivou.

Važno je napraviti generalnu probu.

Važno je da ih utrzamo, prenemo iz tog njihovog slatkog ziheraškog sna “sigurice”.

Nije važno pobijediti. Važno je boriti se.

Nema pobjede bez borbe.

Na kraju krajeva – pobijediti bez borbe nije merak. To nije pobjeda. To je ništa. To je više nalik na poraz: ako dobiješ nešto a nisi se ni borio za to – ne osjećaš se baš pobjednički. Osjećaš se kao srećković, ali ne i kao pobjednik.

Zato je važno boriti se. Održavati i odražavati taj duh.

U suprotnom smo kmetovi.

Djevojku valja osvojiti. Ako ti je cilj djevojka oko koje se ne moraš truditi, djevojka koja je laka djevojka, djevojka koju možeš kupiti – o.k., može i tako, ali nećeš se s njom usrećiti.

Dakle ja mogu “dići dupe” i ići od vrata do vrata, poslati volontere, “ako hoću za načelnika”, ali u mom pred-predizbornom štabu mi to ne vidimo tako.

Ja se, evo, poprilično trudim oko vas. Trudim se da vas nagovorim na šetnju, da malo izađete na svjež zrak. Kiša je pokupila sav dim i prašinu. To je dobro za vaše zdravlje. Dobro je i da vidite, da se podsjetite gdje živite. Kakve su ulice. Kakvi vozači. Koje strehe kapaju, koje se fasade odronjavaju. Gdje ordiniraju čopori.

Ja sam se našetao za vas do sada. Snimao. Pričao.

Zato moja poruka, u duhu moje pred-predizborne kampanje i glasi: “dignite guzicu i preko vrata ako hoćete MENE za kandidata!”

Odoh sada da jedem, ništa nisam jeo od juče, i od 16:00 do 18:00 h sam ovdje – čekam. A večeras imam StandUp na Palama.

Advertisements