SVAKODNEVNICA

Titova ulica i Marksov Manifest

 

Problem ljevice “u nas” je što se puno priča o Titu, a malo o Marksu.
 
Nakon što u Hotel Centralu završih sa vježbanjem i siđoh dole u restoran gdje (k'o i nekad na tom istom mjestu) sjede ostarjeli sugrađani iz “one države”, čuh jednog od njih kako glasno veli: “To je Tiiito izmislio!” Sjedam na fotelju sa previsokim naslonjačem u ćošku i pitam se, onako filozofski, šta li je to Tito izmislio, a da prethodno Marks nije zamislio?
 
Odlučih, potom, da po knjižarama potražim Manifest Komunističke partije. Sutra mu je 170-ti rođendan pa kontam neko će se od tih silnih nostalgičara socijalizma sjetiti da naštanca jubilarni primjerak i stavi u izlog. 
I šta otkrijem? Otkrijem da nema Komunističkog manifesta za kupit’ ni za lijeka!
Ni u Titovoj ulici!
Čak ni u ovo doba brutalnog kapitalizma, MMF-ove neoliberalne vlasti, globalizacije i ratnoprofiterske tranzicije koje ostaviše armiju radnika bez sindikata i posla; u ovo doba u kojem Manifest i njegov sadržaj, nažalost, ne mogu biti relevantniji.
 
Stariji se nastoje prisjetiti nekih lekcija i rješenja iz prošlog sistema, al’ slaba fajda. Ostarilo se, pomatufilo.
Samo je Titina ikona preostala da se svijeća zapali.
 
Zaključak:
Ljevica je uvijek sanjarila i nema ništa loše u tome, ali dobro bi bilo da se ponešto i pročita. Ako su radnici mogli prevoditi i čitati na “crvenim univerzitetima” u zatvorima, mogu i sada. Ionako su bez posla.
Oglasi