Advertisements

Korupcija i zagađenje

Izgleda da smo se, po navici, opet zapetljali u politiku do te mjere da smo, opet po navici, zaboravili na građane, tj. na zdravlje i sigurnost građana.

Vidite, mi smo 05.12.2018. na Drugoj hitnoj sjednici SKS usvojili novi plan interventnih mjera po kojem se epizoda uzbune proglašava kada zagađenje PM10 česticama dostigne 300 µg/m3.Dali smo sebi rok od 15 dana da primijenimo i testiramo taj plan, no niko se nije sjetio da proglasi uzbunu 20.12.2018. kada je zagađenje u večernjim satima prešlo brojku od 600 µg/m3 u Sarajevu i Ilijašu.

Ja imam utisak kao da se nas koji insistiramo na hitnim mjerama i rješenjima ne uzima za ozbiljno, kao da mi insistiramo na nekakvim trivijalnim stvarima, na nekoj kulturnoj nadgradnji za koju niko na svijetu nije čuo. Iskreno, ja ne vidim da postoje suštinskije, elementarnije, ozbiljnije i preče stvari od pukog života i zdravlja građana.

BORBA PROTIV ZAGAĐENJA 

Borba protiv aerozagađenja nije trivijalna. Borba protiv zagađenja u KS je zapravo borba protiv kriminalnog okruženja i korupcije u KS. Borba protiv zagađenja je borba protiv mafije u KS. To je borba protiv raznih predatora koji su se infiltrirali u sistem, uortačili sa političarima i ucjenjuju građanstvo, doslovno iznuđuju novac. Njihovi ortaci iz vlasti im, uz to, nabacuju budžetska sredstva koja su takođe prikupili od poreznih obveznika, tj. od tih istih građana i tako sufinansiraju monopol stranačkih klanova. Građani su u ovoj priči posve nezaštićeni od navedenog udruženog poduhvata.

Borba protiv zagađenja nije nimalo naivna utopijska borba nekakvih romantičnih sanjara i idealista protiv dima i magle. To nije borba protiv vjetrenjača. (Kamo sreće da jeste jer bi to značilo da ima i vjetra koji bi rastjerao smog.) Odavno se nama više ne priviđaju krupni kriminalci umjesto vjetrenjača. Odavno ovdje niko više ne umišlja i ne izmišlja korupciju. Kriminal i korupcija, tj. kriminalci kapitalci su posve stvarni.

Borba protiv zagađenja je, stoga, konkretna i direktna borba protiv političke mafije, protiv korupcije i sukoba interesa, stranačkih ortačkih firmi i organizacija koje su monopolizirale utopljavanje fasada, tržište energentima, parkinge, izgradnju, sve resurse i resore čija je zloupotreba na kraju rezultirala ekološkom katastrofom koja se mjeri indeksom zagađenja od 667, sa tendencijom porasta. Rezultat je zagađenje koje svake godine odnese stotine života, a u kojem djeca tajkuna i političke elite koja profitira na odsustvu regulacija i pravne države, uglavnom ne moraju živjeti. 

Mi imamo mjere. Mi imamo plan. Mi imamo odluke. Ali očigledno nemamo moć da ih provedemo. Niko se, izgleda, ne pridržava odluka i niko ih ne primjenjuje niti ih provodi. Čak ni oni koji ih donose! To od skupštine KS kao najviše institucije demokratske vlasti KS čini tek jedan poprilično dosadan “realiti šou” na lokalnoj televiziji, dok u stvarnosti stvari vode stranačke centrale i krminalni klanovi. 

Mi parlamentarci, kako se čini, nemamo nikakvu moć ni način da ikog pronađemo odgovornim. Mi ovdje služimo samo da održimo iluziju, privid neke demokratije i vlasti, nekog odlučivanja, da se igramo u pijesku dok se stranački lideri i centrale, kao pravi karteli, dogovaraju o podjeli teritorije, resursa i resora.

Nopustimo sada njih. Pitanje koje se postavlja je: koga ćemo od nas mi kantonalni parlamentarci poslati u zatvor zbog nepoštivanja odluka koje smo sami donijeli? Ko će od nas parlamentaraca, rukovodstva skupštine i članova vlade KS odležati zbog toga što je propustio proglasiti epizodu uzbune? Naime, tog 20.12.2018., tačno na dan kada je isticao rok za testiranje novog plana – nezamislivo pretjerano zagađenje od preko 600 µg/m3 je nekom od djece u ovom gradu ostavilo trajne posljedice po zdravlje, stvorilo preduslov za kancer, autizam, alergije, štasvene. Da li građani treba da podnesu građansku tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu protiv vlade i premijera Kantona Sarajevo zbog dovođenja u opasnost građana Kantona 20.12.2018. ignorisanjem plana interventnih mjera i neobjavljivanjem epizode uzbune? Jer, ako su međunarodni sudovi jedini način na koji građani mogu ikoga, ikako pozvati na odgovornost u ovoj zemlji, onda bi se morali dobro zabrinuti za stanje demokratije “unas”. Onda je ovo više nalik na okupaciju, autokratiju, diktaturu, ili pak na ono što nam mnogi strani i domaći stručnjaci nastoje objasniti, a to je: “zarobljenu državu”.  

Napomenuo bih da ovo što upravo iznosim nije nikakav “populizam” kako to vole ocijeniti političke elite kada im se činjenice koje se iznose ne dopadaju previše. Ovo je jedna tužna statistika od koje vlast u KS, kao i veliki dio društva, nažalost, iz nekog razloga okreću glavu. Prelazi se olako preko ovih činjenica kao da svi imamo prečeg posla. 

Koga da krivimo? Da li da krivimo premijera, vladu, resornog ministra, predsjedavajućeg ili zastupnike zato što sami nismo postupili prema sopstvenoj instrukciji? Gdje smo bili i šta smo radili te noći? Zašto nije proglašena epizoda uzbune? Ko je trebao pritisnuti dugme? Ko će u zatvor? 

Koga da krivimo za sva dosadašnja i buduća “masovna ubistva iz nehata”?
Koga da krivimo za trovanje građana lošim ugljem, ćumurom i peletom? Koga da teretimo za nepropisnu i bespravnu gradnju, za korumpirani sistem, za vozila bez katalizatora, za potplaćene tehničke preglede? Koga da gonimo? Lopove ili policajce koji ih ne love? 

Šta ćemo sa korumpiranim policajcima sa platnog spiska raznih mafija? Šta ćemo sa korumpiranim političarima koji su primili novac ne samo da zažmire pred bespravnim i nezakonskim zlodjelima koja su uzrok povećanog zagađenja, već i da legislativom, raznim toksičnim planovima i zakonima “poguraju” stvari u pravcu ove apokalipse? 

BORBA PROTIV KORUPCIJE

Mi smo tzv. “zarobljena zemlja” po svim svjetskim standardima i znamo da korupcija ide sve do vrha vlasti. Do parlamenata. Postoji velika statistička vjerovatnoća da neki parlamentarci KS, kao i članovi vlade, direktno rade za građevinsku, ovu ili onu mafiju. Bar jedan od nas koji sjedimo u sali skupštine radi za njih. Za koga tačno, imenom i prezimenom rade oni koji direktno rade protiv građanstva, na štetu zdravlja svih nas – to bi moralo istražiti i znati tužilaštvo za koje se plašim da je takođe zagađeno korupcijom.

Pa šta nam je preostalo? 

Ostali smo mi parlamentarci kao posljednja linija odbrane demokratije. Ostali su nam principi. Najprije naši lični moralni principi, a onda i principi koje je ova koalicija dogovorila i potpisala. 
Ostali su nam integritet i dosljednost. Ostala nam je naša riječ i naša zakletva. Riječ koju smo dali biračima, zakletva koju smo dali građanima. To je sve što imamo i čime raspolažemo. To je sve što smo uvijek i imali, čime smo od početka raspolagali. Ništa više. 

I to je više nego dovoljno za pobjedu. 

Na poštenju i dosljednosti, na riječi i zavjetu se bazira društvo, njegova država, čitava ljudska civilizacija. Društvo i državu održavaju oni koji drže datu riječ. Mi smo dali riječ svojim biračima da ćemo počistiti korupciju i zagađenje. Mi tu riječ moramo održati. Držanjem te riječi će se održati ova koalicija i ova vlada.

Zato je važno u svakom trenutku biti svjestan i osviješten činjenicom da su naša djeca, naši roditelji, naši najdraži i najbliži direktne žrtve udruženog zločinačkog poduhvata korumpiranih političara, državnih institucija i organizovanih kriminalaca koji drže državu i društvo taocima beskrupulozne orgije privatnog interesa koji poprima obrise organizovanog masovnog zločina.Nehat, otupljenost i potkupljenost parlamentaraca u parlamentima je oblik saučesništva u tom zločinu. 

Ne postoji razlog zbog kojeg danas, na kraju druge decenije 21. vijeka, ne bi imali čist vazduh u Sarajevu, osim destruktivnog i retrogradnog, zapravo kriminalnog ponašanja odgovornih na rukovodećim pozicijama i njihovih ortaka.

Ovakav bahati i siledžijski napad na djecu, građane, njihovo zdravlje, njihovu sigurnost i istovremeno takav nemar, nebriga, neosjetljivost, gotovo otupjelost na kritike, na podizanje svijesti o hitnosti rješavanja zagađenja poprima oblik zločina sa predumišljajem. Nakon toliko upozorenja i uzbuna niko više ne može reči da ne zna, da nije informisan, da nije upoznat. Mi svaki daljnji nemar i nemoral u odnosu institucija države prema zagađenju, prema sigurnosti građanstva, moramo početi tretirati kao planirani zločin, zločin s predumišljajem i iz koristi.

Sarajevo je okupirano od strane brutalnih ratnih i poratnih profitera, švercera, špekulanata koji provode tzv. “doktrinu šoka”. To su krugovi koje interesuje brzo bogaćenje, a ne planski razvoj grada, sigurnost i kvalitet života u njemu. Oni bombarduju grad štetnim tvarima i iznuđuju novac od osiromašenih građana. 

Zagađenje izvan Skupštine KS je samo posljedica zagađenja unutar nje. Talog štetnih tvari, kiselina i teških metala u krvotoku i mozgu, metastaze karcinoma kod naših građana su direktna posljedica taloga okorijelih muljatora, metastaze karcinoma korupcije, kriminalnog i nedemokratskog ponašanja u Skupštini i drugim institucijama Kantona. Dokle god mutikaše budu mutile u skupštini i vladi; dok god budu prioritetizirali profit, klijentelizam i ortački kapitalizam, sprovodili mutne radnje i lovili u mutnom kroz monopol i sukob interesa – i zrak u Sarajevu će biti mutan, siv i otrovan. Kada se razbistri u skupštini – razbistriće se i van nje. 

PARLAMENTARCI I SLOBODA

Mi svi već dugo dišemo težak i zagađen zrak korupcije u institucijama (države i pravosuđa) koji se iz njih širi dalje na nezakonite biznise i stranački monopolizirano tržište u Kantonu Sarajevo.Strukture su ogrezle u kriminal i korupciju i biće potrebna temeljna čistka glavnog grada i Kantona, veliko proljetno čišćenje Sarajeva. 

Raznorazni sitni i krupni kapitalci, privredni šverceri i profiteri, oportunisti, kriminalci, kako ratni tako poratni, moraju ustupiti mjesto vrijednim, radnim i obrazovanim snagama koje dolaze iz svih pora društva i čekaju šansu da pokažu svoje znanje,  talent, svoju ljubav i posvećenost ovom gradu. Oni ne smiju više čekati. Oni moraju provaliti na scenu. Mi moramo osloboditi Sarajevo zbog njih i za njih. Mi parlamentarci moramo povesti tu oslobodilačku borbu. 

Zato od nove vlade ne samo da očekujem, već zahtijevam prije svega stručna, a iznad svega revolucionarna rješenja i radikalne mjere u borbi protiv zagađenja institucija, društva i okoliša.

Advertisements
%d bloggers like this: