Advertisements

B/H/S is DEAD! (long live BJIK/HJIK/SJIK!)

bhs_is_dead

 

Kolinda, Čović, Putin, Dodik, Vučić, Erdogan… Previše su mi se uzvrpoljili oko BiH ovih dana.

Najčudnije mi je to što se progonom i brisanjem međunarodno priznate BHS skraćenice sa mape međunarodno priznate BiH, iz samog njenog glavnog grada, posljednjih godinu dana ponajviše bave oni koji uopšte nisu državljani BiH.

Jedan je prije nekoliko godina došao iz Hrvatske, ultradesničar, mrzitelj ZAVNOBiH-a i antifašizma, prepisivač i presađivač nacističke retorike iz susjedne zemlje. Drugi je iz Srbije, blizak Vučićevom režimu, prepisivač i presađivač strategije SANU u BiH.

Imamo dobitnu kombinaciju. Oprobana devedesetih ova kombinacija zagarantovano i nezaustavljivo ruši i dovodi do raspada daleko veće države od BiH.

Provjeren recept tajnih službi.

Ako niste primijetili, jako im je važno da izbrišu bosanski jezik iz međunarodne skraćenice BHS (koju koristi UN, EU i sve relevantne države, obrazovne i druge institucije u svijetu) i tako polako umanje prisustvo BiH na međunarodnoj sceni, da se tako izrazim.

Vjerovatno žele da učine jezik lokalnim, a BiH provincijom koju će velike sile i režimi razdijeliti za nekim od stolova.

Bosanski jezik

Naziv bosanski jezik je upotrebljen u prevodima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Od tada ide ruku pod ruku sa srpskim i hrvatskim svuda u svijetu. Prvo je to nerviralo srpske i hrvatske nacionaliste, a sada nervira i bošnjačke. Pokušavam razumjeti zašto i kako je do toga moglo doći.

Oni koji svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom insistiraju na tome da bosanski jezik nije “jezik bošnjačkog naroda”. Oni ga vide, doživljavaju i predstavljaju jezikom Bosne i Hercegovine. Po tome bosanski jezik kao jedan od tri službena jezika, za razliku od druga dva, u Ustavima Federacije i Kantona nema ulogu jezika “konstitutivnog naroda”, već ima ulogu jezika Bosne. On, dakle, ne predstavlja etnički princip, već državni/nacionalni. (Ja ovdje samo ponavljam i utvrđujem ono što tvrde oni koji se bave političkom promocijom bosanskog jezika.) Dakle, bosanski jezik na simboličan način predstavlja državnost BiH.

Pa dobro onda: gdje je bolje mjesto i koji je bolji način da predstavlja državnost međunarodno priznate BiH ako ne u međunarodno korištenoj skraćenici BHS gdje se pojavljuje ravnopravno sa srpskim i hrvatskim (koji u toj skraćenici, na međunarodnom planu, pretpostavljam, predstavljaju Srbiju i Hrvatsku)?

Neki bosanskohercegovački nacionalista bi mogao ići još dalje i tvrditi da slovo B, u toj međunarodno korištenoj skraćenici (BCS, BKS, itd…) do-slov-no (samim sobom kao slovom) predstavlja suverenitet i državnost međunarodno priznate BiH.

I nije isključeno, kada bi s dovoljno etosa i dovoljno puta to ponovio u medijima, da bi se sve patriote Bosne i bosanskog jezika složili s njim. Složili bi se da je ogroman podvig to da se bosanski  jezik koristi u svijetu posve ravnopravno sa srpskim i hrvatskim, da u skraćenici BHS (doduše zbog abecednog reda) stoji na prvom mjestu. Ubaciti bosanski jezik i državnost na međunarodnu scenu kao ravnopravne hrvatskom i srpskom, za sva vremena, istorijsko je diplomatsko dostignuće.

Ko bi ga ikad mogao od tamo povući?! Ko bi ga se ikad usudio izbrisati nakon toga?! Ko bi imao taj legitimitet?! Niko!!

Osim samih Bošnjaka “političkog Sarajeva”.

 

Z(A)GADI PA VLADAJ

Postoje umjetnici prevara.

Prije par godina su bacili cipelu na Vučića i u sekundi napuckali čitavu masu prisutnih da učine upravo ono što se od njih tražilo. Ništa lakše.

Dovoljno je zgaditi ljudima ta tri slova, staviti ih na “rogove lažne dileme”, da izaberu: ili bosanski jezik ili BHS (kao da BHS skraćenica ne uključuje sam bosanski jezik, no dobro…).

“Lažna dilema” izluđuje um. U “lažnu dilemu” spada i ono trik pitanje koje su nam postavljali odrasli i koje mi ponekad u šali postavljamo maloj djeci, a to je: koga više vole – mamu ili tatu? Na trenutak uživamo gledajući ih kako se pate sa odgovorom.

Dokaz da je dilema između BHS skraćenice i bosanskog jezika lažna jeste upravo to da je doslovno dovela neku djecu u poziciju da moraju birati koga više vole: mamu ili tatu. To je benigno ako se čini u šali, ali dijabolično i stravično ako to čini vlast silom zakona.

Kroz to smo već prolazili u našoj i evropskoj prošlosti i nije ni nama bilo ugodno.

Neprijateljima reintegracije pluralnog bosanskohercegovačkog društva, neprijateljima multikulturnog i kosmopolitskog Sarajeva, zajedničke Bosne i Hercegovine – to nije važno.

Važno im je podrediti građane Sarajeva svojim geopolitičkim ciljevima. Važno je učiniti da se građanima Sarajeva ta tri slova gade jednako kao što se gade ultranacionalistima u Beogradu ili Zagrebu. To je regionalni projekt desnice. Združeni zločinački poduhvat. Važno je presaditi ideju, usaditi je u umove današnjih Sarajlija, podučiti ih gnjevu zbog “nepravde koju međunarodna zajednica čini prema njima”, natjerati ih da zaborave sve svoje originalne snove kojima su težili i razbuditi ih klonirane zagađenjem gađenja i nezadovoljstva samim sobom i  “nametnutim” rješenjima koja su im liberalni svijet, Zapad, neki globalisti, Soroševci, ljevičari, komunisti, neki neprijatelji naroda – “podvalili” kada im je bilo najteže.

Tipični populizam i retorika današnje desnice u krstaškoj borbi protiv starog Novog svjetskog poretka utemeljenog nakon Drugog svjetskog rata na pobjedi nad fašizmom.

Ako zavadimo ljude sa ta tri slova, ubrzo neće ni znati zašto ih mrze već će početi da se mrze međusobno na bazi ta tri slova. Zavadimo, podijelimo, pa zavladajmo.  To je jednostavno, kao kada neko hoće nekom da otme ženu ili muža: zgadi mu ih, pa kada ih ovi s gađenjem otjeraju ili ostave – onda zagađivači dođu da tješe i preuzmu. Stara balkanska sihra.

Treći put pušimo

Retorika onih koji Haški sud i njegove presude, kao i BHS skraćenicu koja se službeno koristi u toj međunarodnoj UN-ovoj instituciji smatraju nametnutim; retorika onih koji odbacuju Novi svjetski poredak utemeljen na pobjedi nad fašizmom, Ujedinjene narode čija smo ravnopravna članica što čini našu državnost, što BiH čini državom; retorika onih koji ne priznaju evropsku antifašističku prošlost (9. maj, Dan pobjede nad fašizmom je Dan Evrope), onih koji brkaju antifašizam sa komunizmom pa tako i ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće) i državnost bosanskohercegovačke republike unutar antifašističkog Novog svjetskog poretka i Ujedinjenih naroda brkaju sa socijalizmom i komunističkim režimom nije samo retorika desnice, već je duboko opasno antidržavna retorika koja se ugnjezdila, razmahala i razvila barjak u Sarajevu.

Malo nas buni to što se u ovom slučaju ne radi o Hrvatima ili Srbima, ali ko kaže da ne postoje Bošnjaci koji su plaćeni da ispunjavaju zadatke nekih drugih vlada i režima? Znate kako kažu: ako ne možete da provalite ko je levat za kockarskim stolom – onda se radi o vama.

Evo zapitajte se: od kuda odjednom tolika medijska, akademska i politička kampanja, takva organizovana i sinhronizovana hajka svim sredstvima i na svim nivoima (važnija od borbe protiv korupcije) koja u roku od jedne godine u potpunosti zbriše tako jedan važan simbol bosanskohercegovačke državnosti i njenog međunarodnog prisustva, i to iz samog glavnog grada te zemlje, doslovno čupajući BiH iz konteksta Zapadne demokratije, iz dijela svijeta u kojem je BHS skraćenica već decenijama u zvaničnoj upotrebi?

I kako to da ta hajka i to brisanje međunarodne skraćenice BHS iz glavnog grada međunarodno priznate BiH, Dejtonske BiH koincidira sa tektonskim poremećajima u odnosima velikih sila na Balkanu? Ne mogu vjerovati da je SDA baš toliko odustala od BiH i pristala na nove aranžmane sa navodnim “prijateljima BiH” (koji ionako u zadnje vrijeme sve glasnije i učestalije tvrde da im je BiH ostavljena u amanet).

Šta se sve dogovara iza naših leđa?

O čemu se radi? Za koga se radi?

Ne znam. Pitajte ih.

Mi idemo dalje.

Izmjena zakona

Naravno da nismo zadovoljni kozmetičkim promjenama instrukcije i fokusom na naziv nastavnog predmeta maternjeg jezika. Pravi problem i dalje ostaje da leži u Zakonu o osnovnom obrazovanju, i to u Članu 7. koji je segregacijiski i sramotan za Kanton Sarajevo (na šta je od početka neprestano upozoravao i šef misije OSCE-a Bruce G. Breton), a koji pod hitno treba ispraviti tako da kaže da se “nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnog rada u školi izvode na sva tri službena jezika i na oba službena pisma Kantona“.

 

screenshot 2019-01-11 at 17.42.47

 

Dakle, mora se izbaciti i ovo “konstitutivnih naroda” jer tako nije precizirano u Ustavu Kantona Sarajevo. Uz to treba ispoštovati i zvaničan politički i lingvistički stav onih koji insistiraju na tome da bosanski jezik nipošto nije “jezik bošnjačkog naroda” već da je bosanski jezik zapravo jezik Bosne, i Hercegovine naravno.

 

Advertisements
%d bloggers like this: