PLAN X: podjela SDP-a

Prvo da informišem svoju bazu. Mislim da je fer da svi koji su glasali za mene znaju da ne učestvujem u tzv. “kadroviranju” koje je ovih dana vruća tema u mnogim strankama. To znači da ne predlažem nikoga za SDP-ove direktore i članove upravnih odbora za kantonalna preduzeća i institucije i to, ni kao član, ni kao parlamentarac. Ali ne zato što sam kažnjen ili zato što nemam koga da predložim.

Kao prvo: velika je bitka oko pozicija i partija ima članove koji već dugo čekaju priliku da se na ovaj način zaposle.

Kao drugo ja sam “novi”, a već iritiram idejom da partija može da postavi na sve ove (očigledno političke) pozicije i nestranačke ljude.

Kao treće, probao sam na početku osigurati da ministar prostornog uređenja bude prepoznati ekspert u svojoj struci pa sam doživio blagi linč i popriličan prijezir od nekih članova partije zbog toga što sam otvoreno tražio da mi se prepozna to pravo tvrdeći da su moji glasači SDP-u donijeli jedan resor više i insistirao da na toj poziciji bude nestranački ekspert. To je bilo protumačeno i osuđeno kao svojevrstan elitizam. Tada mi je rečeno da se moraju ispoštovati partijski statut, pravila i procedure da bi zatim postavili koga drugi i kako drugi hoće.

No dobro.

Ja sam vjerovao da mi to pravo pripada s obzirom da sam izabran od građana i predstavljam njihovu volju, a ne imenovan od partije na partijsku ili državnu funkciju kako bih predstavljao volju centrale. Drugim riječima: moj mandat i autoritet dolazi “odozdo”, iz baze, i demokratski je, a ne elitistički i autoritarni da dolazi “odozgo”, sa partijskih pozicija. Čudi me da to u partiji nisu znali razlučiti.

Ovih dana su me obavijestili da dostavim svoje prijedloge, ali sada nemam namjeru da to radim i da se tim bavim. Nisam zainteresovan za takvu vrstu aktivnosti u partiji.

PLAN “CENER”

Koji je Plan X sada, u ovom trenutku?

Ako 16. marta Glavni odbor SDP-a odluči da me ne izbaci već da me zadrži u partiji, to će zasigurno biti uz neki ukor ili disciplinsku mjeru. Da li to znači da moram zašutiti?

Mislim da ću “trgovati uticajem” u partiji tako što ću se odreći svog uticaja u svim partijskim poslovima koji podrazumijevaju tokove novca i državnog kapitala (prepustiću to lakomim materijalistima koji su u partiji uglavnom radi materijalnog interesa) u zamjenu za uticaj baziran na socijalnom i simboličnom kapitalu.

Šta to znači?

To znači da bi prepustio sve terenske poslove partijskim operativcima (za šta i postoje) i preuzeo idejno vođenje, tj. ideološko kormilo sarajevskog SDP-a.

Ako ne budem izbačen iz partije i ako Enver Bijedić izdejstvuje autonomiju njegovog SDP-a u TK, ja ću posve otvoreno i drsko zatražiti autonomiju i liderstvo SDP-a u KS, ili barem u OO Centar. Zahtijevaću reciprocitet u Sarajevu svemu što je ustupljeno Bijediću u Tuzli.

Neka Tuzla bude centar Bijedićeve ljevice: birokratske, konzervativne, autoritarne ljevice, militantne, radničke, seljačke, kako god želi, ali Sarajevo ima da bude centar progresivne, urbane, slobodarske/liberterske, civilne/građanske, korisničke/potrošačke, revolucionarne, intelektualne Ljevice.

Zahtijevaću jednaku autonomiju sarajevskog SDP-a od “centrale”. Ako ne dobijem saglasnost GO samoproglasiću se glasnogovornikom i liderom progresivnog slobodarskog civilnog građanskog krila SDP-a BiH sa sjedištem u Centru Sarajevo gdje će se putem interneta moći učlaniti progresivni i slobodarski ljevičari iz čitave BiH i šire.

KONGRES

Razdvojićemo i decentralizovaćemo partiju na različita krila.

Na Kongresu ćemo mijenjati statut partije, demokratizirati partiju, decentralizirati je tako da statut prepozna i legitimizira različite sekcije unutar partije kao ravnopravne i legitimne.

Novi statut će primoravati uticajne krugove moći da se definišu, artikulišu, profiliraju, da daju sebi neki naziv, izaberu neki logo, a ne da djeluju iz sjene, love u mutnom, pa neka članstvo slobodno bira s kim će.

Niko nikom neće biti nadređen. Nema većinskog i manjinskog mišljenja, već pluralizam, raznoumlje u kojem smo svi slobodni i jednaki.

SDP je trenutno podijeljen onako kako je podijeljena država. Ponajviše teritorijalno. U potpunosti je podređen toj podjeli. Definisan je državom i državnom strukturom. On je refleksija države.

Interesantno je da on po unutrašnjoj strukturi, da tako kažem, oponaša državu. Postoji obično članstvo sa nekakvom lokalnom samoupravom na koje rukovodstvo ne obraća pažnju, dok je na vrhu svojevrsna elita koja je struktuirana kao “vlada u sjeni”: čitava jedna garnitura, tim ljudi koji se formira unutar partije samo da bi kao takav prešao na državne pozicije. Uzgoj te elite i njihovo instaliranje u vlast je, čini se, čitava bit partije. Oni vode partiju, ali država je stvarni cilj i svetinja, što njihova predizborna, a i post izborna retorika i potvrđuje. Partija je instrument, pomagalo u tom procesu. Ja čak mislim da mnogi ni ne vide problem u tome.

Kakve promjene, kakve reforme u društvu i državi mogu doći iz partije koja je i sama koncipirana i struktuirana po uzoru na disfunkcionalnu državu?

Po meni, važno je decentralizirati partiju na drugačiji način – ne po mjestu stanovanja, opštinskim i kantonalnim odborima – već po afinitetima, ideološki. Tako će članovi moći sami odabrati sebi svoju centralu: zabavnu ili narodnu, progresivnu ili konzervativnu, revolucionarnu ili reakcionarnu, slobodarsku ili dogmatsku, u zavisnosti čemu naginju, ali neće biti hegemonije niti će se manjina morati konformisati većinskom mišljenju i homogenizirati u jednoumlje.

Moći će prelaziti iz jednog krila u drugo, ako se ne snalaze, ne pronalaze, ako ne mogu upratiti priču, itd.

Neko iz Tuzle, Brčkog, Mostara, Banja Luke, Bijeljine, Bihaća, Maglaja, Trebinja, Tomislavgrada, Čikaga, Bostona, Štokholma – moći će se elektronski učlaniti u Progresivno krilo SDP čije sjedište je u Sarajevu, ako to želi, ako se vidi u društvu progresivne omladine, umjetnika, intelektualaca, sanjara-slobodara, revolucionara, ako želi internacionalno, kosmopolitsko Sarajevo.

Ako pak ljevicu vidi uglavnom kao raspored budžeta, birokratsko administriranje socijalne države, ili patriotizam – neka se učlani u tuzlansko krilo, itd, i sl.

Mi to moramo učiniti da bi izbjegli autoritarnu centralizovanu vladavinu partijske elite koja zloupotrebljava i monopolizira “demokratski centralizam” statuta i manipuliše njim.

Moj cilj je od početka taj da SDP postane okosnica ujedinjene ljevice, svojevrsna “kišobran partija” širokog spektra ljevice, raznih orijentacija, sekcija, od progresivnih, liberterskih, “zelenih”, pa do klasične ljevice, da popunimo sve rupe koje trenutna šuplja ljevica ima, a to ne može dok je partija jednoumna, skučena, tijesna, neintelektualna, bez ideološke orijentacije, sve dok je vode neoliberalni pragmatični operativci i biznismeni.