Režim poručuje: “NIKŠIĆU NE TALASAJ!”

Ja ne znam zašto su se u DF-u uzburkali? Šta ih je to toliko zatalasalo? Zar to što sam odgovorio na pitanja novinara?

Nazvao me novinar i postavio pitanja na koja sam pokušao što transparentnije odgovoriti, reći ono što mislim, na čemu radim, šta planiram. To je moje individualno ljudsko i građansko, a i političko pravo i sloboda, ako se ne varam.

Zar moramo novinar ili ja u ovoj državi danas nekoga u vladajućoj koaliciji pitati za dozvolu da razgovaramo?

Zar nova vladajuća koalicija u državi sada nastoji da mjeri i određuje slobodnim građanima, umjetnicima i samostalnim zastupnicima satnice i stranice pojavljivanja u medijima?

Ako je i od jedne građanske ljevičarske stranke – mnogo je.

Neodmjereno, neumjesno i pomalo pretjerano. Ne zbog mene, nego zbog njih.

Ja, naime, imam snimak razgovora sa novinarom i voljan sam ga ustupiti DF-u na analizu.

Možda je novinar sročio provokativan i za DF nezgodan naslov, ali ja nisam autor naslova. Istina je da je novinar u naslovu i u tekstu izostavio važan dio mog navoda koji precizira uslove u kojima bi neki zastupnici napustili klub DF-a ( “pod uslovom da DF uđe u koaliciju sa SDA i u KS”), ali ja nisam kriv zbog toga, niti sam mogao uticati na konačnu verziju teksta.

Žao mi je što je DF opet izletio u “ofsajd” (kao i mnogo puta do sada u odnosima sa drugim partnerima bivše koalicije) i pokazao svu defanzivnost i sav animozitet koji se u toj partiji nakupio. Trebali su me nazvati prije nego su opet nasjeli na medijske interpretacije i eventualne “manipulacije” javnosti i provjeriti sa mnom šta sam izjavio umjesto što su se ishitreno obrušili na mene znajući dobro da nisam ja taj kome je stalo do klikova (jer ih ne mogu ni naplatiti), već medijima koji od toga žive (konačno to moramo razumjeti, shvatiti, prihvatiti i odrasti).

Ja se zaista relativno dugo nisam javljao i pojavljivao u medijima niti davao izjave. Mjesecima već. Tako da ne stoji zajedljivo profiliranje mene kao nekoga ko se konstantno baca pred mikrofone i kamere. U principu da, ali za ova posljednja tri mjeseca to zaista ne stoji. Čak sam bojkotovao medije. (Mislio sam da se to primijetilo.)

Ja imam ovaj medij (damirniksic.club) i uglavnom tu objavljujem, a drugi mediji uglavnom bez pitanja prenose to što objavim.

Iznenađuje me kako i koliko nisko u svojim saopštenjima za javnost (koje koristi za obračune sa samostalnim zastupnicima) pada jedna politička stranka koja čini vladajuću koaliciju u državi i ima člana predsjedništva države, i to samo radi toga što sam, nakon dugo vremena, dao novinaru izjavu (dok sam se igrao sa djetetom na kauču) odgovorivši na njegov poziv i nekoliko pitanja. (Zapravo to je patetično.)

U principu, a to je princip individualne autonomije, ja sam samo slobodno izražavao svoje mišljenje, što se može provjeriti i na snimku koji sam spreman objaviti.

Iznenađen sam što je sada i za DF sloboda mišljenja postala “talasanje”.

To me brine tim više što se radi o partiji koja je na vlasti. Iskreno, ne znam kakvu budućnost slobodi govora, slobodnom izražavanju mišljenja (građana, umjetnika, opozicije) garantuje partija koja se pretvori u ekstremno malicioznu “Hamšu” zbog jedne sitnice, zbog posve beznačajne izjave jednog marginalnog usamljenog zastupnika u Kantonu.

Brine me tolika defanzivnost, takva nepromišljenost i nestabilnost.

To mogu ja, anarhista i individualac, sebi dozvoliti jer ja sam jedan, u smislu: usamljen. Nisam šef države, niti sam u vladajućoj koaliciji na najvišim nivoima.

Ali to ne govori ništa dobro o partiji koja ima ambiciju voditi ovdašnje građansko društvo i državu.

(Brzo su se uklopili u novo društvo i navikli na režim, neko bi pomislio.)

Isto tako me iznenađuje da u građanskoj ljevičarskoj stranci kao što je DF misle da je “prelijetanje” isključivo jednosmjerno: da se prelazi samo “na zeleno”, tj. da se “na crveno” može “udesno”, ako me razumijete. Po meni, posve je logično pretpostaviti da će, kada čitava stranka konačno preleti desno, tamo gdje je toplo i ugodno, biti i nekih pojedinaca koji bi mogli krenuti i u suprotnom ili pak u sopstvenom pravcu.

Trebali bi to znati, pretpostaviti ili predvidjeti, pogotovo ako se pozivaju na individualne slobode i prava, na slobodno građansko društvo, tj. ako nisu autoritarna stranka jednoumlja, nalik na neku sektu, ili kult (ličnosti) kakve partije znaju postati.

I na kraju: ne znam zašto, ali nekako uopšte nisam iznenađen konzervativnim odnosom “građanskog i progresivnog” DF-a u prema “rekreativnom” kanabisu (iako takav stav u svijetu dijele uglavnom ultradesničarske, ultrakonzervativne organizacije, deklarisani fašisti, a ne građanske i progresivne snage). Naprotiv, uopšte nije bilo teško naslutiti da se radi o FAKE ljevici, a na ovom naizgled banalnom primjeru su, nažalost, ponovo pokazali na kojoj strani uistinu stoje, onako – ideološki.